Kako je poznato, Bosanski Brod se prvi put navodi u pisanom dokumentu kao ” Turski Brod” 1691.godine. Naselje tada nije imalo nikakav upravni status( selo, kasaba, seher), ali je zametak buduce tvrdave cija je gradnja mogal upravo u to vrijeme otpoceti.Te godine je, naime, austrijske vojska zauzela Slavonski Brod, koje je jos od srednjeg vijeka imao svoju tvrdavu(Vukovac) na uscu Mrsunje i poveliko civilno naselje koje se zvalo Berislavica Brod, po vlasteniskoj porodici koja je u kasnom srednjem vijeku gospodarila ovim krajem. U izvjestaju iz 1691 navodi se da je u ” Turskom Brodu” bilo vrlo malo stanovnika, pa stoga zvuci gotovo paradoksalno da je upravo na tom mjestu otpocela gradnja velike tvrdave. U vrijeme pohoda princa Eugena Savojskog na Sarajevo u oktobru 1697 Bosanski Brod nije pruzio nikakav otpor, jer, kako izgleda u njemu tada jos nije bila prisutna vojska koja bi bila upucena u nacin ratovanja primjeren onom vremenu. Tvradu su, dakle uzalud podigli strani inzenjeri za vojsku koja je tek trebalo nauciti na ratovanje po Vaubanovom sistemu. .novembra 1697, tvrdava Bosanski Brod je barutom razorena i nije vise nikad obnovljena
[color=red]BH GRADOVI – Bosanski Brod 2.dio[/color]
http://hometown.aol.com/zpilipovic/tulek.html
Tvrdjava Bosanski Brod
Veliki ratovi u 17 i 18 stoljecu izmedju dva velika carstava, na jednoj strani Habsburska monarhija, a na drugoj Osmanlijsko carstvo, pogodovali su izgradnji modernijih utvrdjenja. …
Tadashnja burna vremena su uslovljavala drugachiji pristup izgradnji zashtitnih sistema, koji su omoguchavali bolju obranu tvrdjava.
Zbog toga je veliki broj vojnih inzinjera toga vremena u Europi prihvatio gradnju fortifikacijski objekta po francuskom modelu, koji je prvi uveo vojni inzinjer Sebastian Vauban(1633-1707).
Osnove vaubanovog sistema gradnje pochivale su u drugacijem oblikovanju bastiona i bedema, a osnova je imala zvjezdastu formu.
Tipovi zvjezdasti tvrdjava su bili jedinstvena organizovana strategijska cjelina podredjena cilju obrane.
Novi nacin gradnje fortifikacijski objekata, podrazumjevao je dugaciju teoriju opsade i obrane tvrdjave.
Kasnije su ovaj sistem gradnje preuzeli i habsburshki vojni inzinjeri pri gradnji tvrdjava na jugoistoku Europe.
Svi fortifikacijski sustavi po Vaubanovom sistemu pripadali su baroknom stilskom izrazu, prepoznatljivom po geometrijskim strukturama koje su lichile na zvijezdu.
Ovo su bile strogo definisane strukture, koje su uglavnom bile sastavljene od veceg broja obrambenih bedema.
Tvrdjava ovoga tipa funkcionisala je kao jedinstvena cjelina, uglavnom organizovana za potrebe vojske, pored koje su nastajali i mnogi prateci objekti.
Gradnja tvrdjava je uglavnom zavisila o prirodnim, ali i naslijedjenim gradjevinskim strukturama koje su vec postojale.
Prve korake modernizacije obrane na balkanskom poluotoku krajem 17 stoljeca uvela je osmanska vlast, izgradnjom nove tvrdjave po Vaubanovom modelu u Bosanskom Brodu.
Vrijedno je napomenuti da je u vrijeme izgradnje tvrdjave na desnoj obali, Brod jos uvijek bio jedinstven grad, a kasnije, 1739.godine podijeljen na dvije administrativne cjeline.
Izgradnjom univerzalnog fortifikacijskog utvrdjenja po francuskom modelu, Osmanlije su pojacavale obranu na Savi i sprijecavale dalji prodor Habsburske monarhije.
Prema nekim pisanim izvorima izgradnju bosanskobrodske tvrdjave po sistemu vojnog inzinjera Vaubana, nadgledali su francuski inzinjeri.
Bosanskobrodsko utvrdjenje bilo je podignuto na prostoru izmedju danasnjeg mosta i negdasnjeg starog Vatrogasnog doma.
Gradski bedemi utvrdjenja su bili izradjeni od opeka, na kojem se danas nalazi centralni trg, a dobri poznavaoci historije grada primjecuju jos uvijek obrise starog utvrdjenja.
Glavni kopneni ulaz, odnosno izlaz iz tvrdjave vodio je prema jugu, gdje i danas postoji ulica koja se proteze u pravcu negdasnjeg starog mezaraja.
Opkopi su jednim dijelom bili postavljeni istocno u pravcu Donje Mahale i zapadno u pravcu danasnje dzamije.
Obalom Save postavljeni su podzide, a prema kopnu su bila tri bastiona za postavljanje topova.
U tadasnje vrijeme je Sava premostena sa lijeve obale pontonskim mostom, od starog kastela Berislavica do rijechnog otoka ade, a sa druge strane ade, ponovo pontonskim mostom prema desnoj obali, do tvrdjave u Bosanskom Brodu(Turskom Brodu).
Sadanjim i bivsim sokakom pored suda, izlazilo se na obalu Save i pontonski most. Most je navodno bio postavljen na male brodice, u narodu prozivane chajke, koje su se cesto lilale, tako da ovaj dio grada ostade u narodu poznat pod nazivom “Lilavac”.
Danasnja ada je takodjer bila utvrdjena sa dva tornja koji su dominirali okolinom. Na lijevoj obali, na samom uljevu rjechice Mrsunje u Savu, nalazio se stari Berislavica kastel(tvrdjavu), a gradnja nove (slavonskobrodske) tvrdjave nizvodno na lijevoj obali, zapoceta je 1715. godine.
Utvrdjenje na desnoj obali je po nekim pisanim izvorima zavrseno u listopadu 1697. godine, a sruseno od strane habsburske vojske u studenom iste godine.
U periodu od 1662-1699. godine Osmansko Carstvo oslabljeno stalnim ratovima protiv Habsburske Monarhije, Venecije, Poljske i Rusije, povlacilo je veliki broj Boshnjaka u vojsku na ratista shirom carevine.
Eugen Savojski (1663-1736) rodjeni parizanin u sluzbi Habsburske Monarhije, zasluzan za sprovodjenje politike habsburske kolonizacije i militarizacije panonskog bazena, osjetivsi povoljnu priliku provali 1697. godine u Bosnu i velikim dijelom popali.
Na povratku poslije kratke, ali krvave invazije po bosanskim gudurama, bojeci se kontra udara osmanlijske vojske, razori do temelja tvrdjavu u Bosanskom Brodu.
Ostale su samo stare opeke koje je vrijeme godinama unistilo i sachuvani nacrti izgleda bosanskobrodske tvrdjave.
Nasa bosanskobrodska tvrdjava gradjena je u vrijeme veliki ratova izmedju Habsbuske monarhije i Osmanlijskog carstva, po sistemu i djelu vojnog inzinjera Vaubana krajem 17 stoljeca, na zalost nije prezivjela.
Ovaj moderni bastionski sistem gradnje u Europi prezivio je skoro 300 godina, kao jedan od uspjesnih modela obrane svoga vremena.
Ovo fortifikacijsko utvrdjenje u Bosanskom Brodu je bila prva tvrdjava obrambenog karaktera izgradjena na Balkanu, po novom sistemu obrane.
Napravljena je prije mnogih tvrdjava ovoga tipa u blizoj i daljoj okolici, i zaboravljena u historiji nasega kraja.
Danas se mnogi gradovi ponose svojim baroknim tvrdjavama, izgradjenim u 18 stoljecu od strane habsburshki inzinjera, kao izuzetnim arhitektonskim umijecima toga vremena.
U literaturi se bosanskobrodska fortifikacijska gradjevina sporadichno spominje, a mnogi historichari i arheolozi su izbjegavli pisati, tako da u naucno i struchno nije nikada dovoljno obradjena.
Da nije rzarusena od strane austrijski trupa, danas bi bila ponos jednoga grada na desnoj obali Save, a vjerovatno i turisticka atrakcija.
A u narodu ostade pricha i legenda, o tamnim hodnicima ispod tvrdjave prepunim zlata.
Obradio Ibrahim Alic
BRODSKA KAPETANIJA
BRODSKA KAPETANIJA PERIOD 1699-1715 GODINE
Bosna je bila jedina pokrajina u cijelom Osmanskom Carstvu u kojoj su postojale kapetanije. Nalazeći se na granici Carstva i na vrlo važnom strateškom i trgovačkom putu, među prvim novoosnovanim kapetanijama XVIII vijeka bila je uspostavljena i Brodska kapetanija. U samom začetku Kapetanije su imale sličnosti sa Vojnom krajinom na granici sa Austrijom, preko Une i Save, ali bitna razlika je da kapetanije u Bosanskom elajetu nisu činile zasebnu teritoriju, kao Vojna krajina na granici sa Austrijom. U stvari, nakom mira u Karlovcima, osnovano je 13 novih kapetanija, a jedna od kapetanija, bila je i ova naša Brodska kapetanija. Ova kapetanija je pripadala sandžaku Bosna, kojem osim ove kapetanije pripadaju Kobaška kapetanija, Tešanjska kapetanija, Dobojska kapetanija, Vrandučka kapetanija, Maglajska kapetanija, Kozaračka kapetanija,Pridorska kapetanija, i Novopazarska kapetanija. Brodska kapetanija je osnovana u prvom ratu Karla VI sa Turcima oko 1700. godine i bila je od svih naših kapetanija vrlo kratkog vijeka. U sastavu “Brodske kapetanije” osim Bosanskog (Turskog) Broda bila je Derventa, Dubočac i Ravna Kula. Tadašnji Brod je bio obična palanka na obali Save, a u Derventi za ovog vremena je sagrađen grad. U to vrijeme naseljena mjesta sa utvrdom od kamena nazivana su gradom, a utvrđenja pravljena od brvana ili od jakog kolja opletena šeperom i nasuta sa vanjske strane zemljom nazivana su palanka. Prema nekim izvorima Ravna Kula je naseljeno mjesto u blizini Dervente, a spominje se u jednom beratu od 1. muharema 1170 ( 26-9-1756 ). Naselja sa tim imenom sada nema, navodno je tu bila kula Vrandučke kapetanije, nama nepoznatog spahije. Pisani izvori navode, kako je ta kula vjerovatno stajala u današnjem naselju Kulina kod Dervente. Zvornički alajbeg Ahmed-beg je 1701. god. određen da sa svojim ljudima učestvuje u opravci palanke Bosanski Brod i šarampoa oko Gradiške.(dokument u defteru od sredine zul-kade 1112/ 13. X. 1700.god.) Za opravku i podizanje čardaka oko Bosanskog Broda bili su zaduženi zvornički alajbeg Ahmed-beg, te jedan dio zaima i timarlija iz tog sandžaka. Umjesto prvobitnog plana, koji se pokazao nekorisnim da se sa svih strana izgrade šarampoi i čardaci, odlučeno je da se sa kopnene strane iskopaju hendeci, a od Save šarampoi. Novim planom povećao se obim poslova, pa predviđenih 500 groša koje je Porta poslala nisu bili dovoljni za pokrivanje troškova. Zbog toga je odlučeno da se iz sredstava brodske skele uzme preostali iznos. Građevinski radovi 1705. god. izvodili su se u više mjesta Bosanskog elajeta, a među vojne objekte koji su se nalazili na području sjeverne Bosne i kojima je bila potrebna opravka, spadala je i tvrđava (Bosanski) Brod. Posada ovog utvrđenja se direktno obratila Porti s molbom da utiče na vezira Ibrahim-pašu, kako bi se tvrđava Bosanski Brod popravila jer je usljed dugog vremena bila veoma oštećena. Zbog toga je iz Carigrada stiglo naređenje da se provjeri stanje utvrđenja, istinitost navoda, te da se za istu napravi predračun materijalnih troškova, ako su stvarno potrebni. …………………………………………………………………………………………………………………………………. U bosanskobrodskoj utvrđenju prema nekim izvorima, neposredno poslije 1699. god. bila je stacionirana posada od 550 vojnika, jer se sa druge strane Save nalazle velike austrijske snage. U samom utvrđenju se nalazilo oko 80 vojnika (nefera), a 1705.god. uvečana za još 20 vojnika. Stanje na granici se normalizovalo, opasnost od sukoba umanjena, te se nakon nekog vremena na ovome području i broj posade postepeno smanjivao. U popisu iz 1707. god. u bosanskobrodskoj kapetaniji bilo je svega 247 nefera, a od ranijeg broja 303 su premještena u druga utvrđenja. Sa izbijanjem rusko-turskog rata krajem 1710. god. situacija se komplikovala, pa je opasnost na granici postala veća, a samim tim se pojavila potreba za jačanjem pograničnih tvrđava. Strateški značaj Broda tih godina, kao i skela na Savi, imali su pioritet, ali i obavezu prisutnosti vojnih posada. Na zahtjev mjesnog stanovništva, kao i vezira Ali-paše, Porta je 4.jula 1711. god. (17.džemazije-evvela 1123) donijela odluku da bosanskobrodskoj kapetaniji (tvrđavi) pošalje još 152 vojnika, čime se posada povećala na 399 nefera, ne računajući zapovjednike. Plate je trebalo da im se isplaćuju iz prihoda blagajne. Dostupni pisani izvori o broju i prisutnosti vojnih posada se prilično razlikuju, vjerovatno su neki izvori bazirani cijelu Brodsku kapetaniju, te nije posebno odvojen broj posade u Brodu. O brodskom kapetanu u savremenim izvorima nema pomena, biće da je poginuo u ratu i da iza njega nije ostalo potomaka, pa je tako nestalo i kapetanije, jer za njenu obnovu nije niko imao brinuti nakon Beogradskog mira. Brodska kapetanija je nestala u periodu 1715-1718. god, a pojedini izvori navode da je propala 1716. godine. U historiskim izvorima iz 1716. god. je zapisano da je zapovjednik derventske tvrđave bio Bešlagić, ime nije upisano. Pisani dokumenti o Brodskoj kapetaniji su rijetki, kapetanija je bila kratkog vijeka, te nekog pomena o brodskom kapetanu nisam pronašao. Ostalo je jedino zapisano od strane dr. Đ. Baslera, da se udova sa maloljetnim sinom, nakon pogibije kapetana vratila na posijed u selo Sijekovac. …………………………………………………………………………………………………………………………………. PERIOD POSLIJE 1715. GODINE
Požarevačkim mirom Bosanski Brod i Dubočac pripadaju Austriji, a Derventa s ostalim dijelovima ove kapetanije priključena je Vrandučkoj kapetaniji. Vrandučka kapetanija osnovana je 1715. god., koja je pored grada Vranduka obuhvatala Žepče i Novu Palanku, te nakon požarevačkog mira pripojena je ovoj kapetaniji Derventa s okolinom i ostatak brodske kapetanije. Sam Bosanski Brod pripao je Austriji, a Beogradskim mirom 1739.god. povraćen je Bosanski Brod Porti, pa je i on pripojen Vranduku, jer brodska kapetanija nije obnovljena. Iz jednog berata saznajemo da se brodska kapetanija sastojala odgrada Dervente, Ravne Kule i palanke Bosanski Brod i Dubočac. Na molbu stanovništva ovoga kraja i prijedlog bosanskog vezira Mehmed-paše Kukavice, bio je odvojen teritorij nekadašnje brodske kapetanije od Vranduka i ponovo uređen kao brodska kapetanija. U izvještaju koji je paša Kukavica otpremio Porti, navodi kako je potrebno i korisno po državu obnoviti brodsku kapetaniju i uspostaviti stanje kako je bilo prije 41 godinu, zbog blizine veći austrijskih gradova uz rijeku Savu. Navodi u svom izlaganju da ista neće biti na štetu državnoj blagajni, te će jedan dio vojnika uzeti iz vrandučke kapetanije i jednostavno sa svjim starim plaćama prenijeti na brodsku kapetaniju. Prema tome izvještaju potrebno je od 833 vojnika i zapovjednika vrandučke kapetanije odvojiti njih 615 raspoređenih u 32 džemata i prema tome rastaviti i onovremenu dnevnicu od 19.122 akče. Pored toga imaju se spojiti dva džemata, jedan konjanički i jedan azbanski, u jedan, kome će biti aga, i ujedno kapetan Hasan Haleb, sin Mehmedov, aga azapa u Derventi, sa 40 akči dnevno, čija će plaća biti 80 akči. Isti je dostojan kapetanskog položaja i sposoban za vršenje vojnih dužnosti, učestvovao u više vojni, odvažan, junak i svake pažnje vrijedan. Porta je u cijelosti prihvatila izvještaj i izdala berat kojim se obnavlja brodska kapetanija i za kapetana postavlja Hasan Haleb, sin Mehmedov . Od 1. muharema 1170 ( 26.9.1756 ) isplaćivaće se plaće zapovjednicima i vojnicima brodske kapetanije. Naređeno je Velikoj kancelariji gradova da se izdaju novi berati svim vojnicima i zapovjednicima, kao i odžakluk-berati za obje kapetanije. Protiv ovoga odvajanja usprotivio se vrandučki kapetan Hasan, potpomognut drugim kapetanima i agama, navodi da je odvajanje protuzakonito i Hasan Haleb, aga I azbana u Derventi, došao nezakonitim putem do berata za kapetaniju. O istom pitanju travnički kadija Mustafa Hafiz-zade donosi odluku, a bosanski vezir Mehmed-paša Muhsinović.podnio je o svemu izvještaj Porti 5. ramazana 1174. Beratom od 1.zilhiadže 1174 (4.7.1761) poništen je berat Hasana Haleba i povraćeno staro stanje. Desetak godina kasnije (oko 1773) preneseno je sjedište kapetana iz Vranduka u Derventu, ali se kapetanija i dalje službeno zvala Vrandučka, dok narod kapetana nazivaše derventskim. U ovoj su kapetaniji bila tri grada: Vranduk, Žepče i Derventa, jedna palanka, više čardaka na Savi, jedna kula (Ravna Kula) kojoj se potpuno trag zametnuo. U vrandučkoj kapetaniji bilo je mnogo konjanika, a od drugih rodova spominju se tobdžije, azapi, mustahfizi i martolozi. Poznato je da su u Brodu, Derventi i Novoj Palanci (Novi Šeher) bilo 6 džemata konjanika, jedan azapa i jedan martoloza, ali to nije bila sva vojska. Nakon 41 godine ipak je Hasanu Halepu, agi azapa u Derventi, bilo je uspjelo da na teritoriju bivše brodske kapetanije osnuje novu kapetaniju 1756. godine sa sjedištem u Derventi, ali je trajala vrlo kratko, do 1761. god., kada je i opozvana. …………………………………………………………………………………………………………………………………. Za nas je interesantno ovo historijsko poglavlje Bosanskog Broda, zbog samog postojanja “Brodske” kapetanije u jednom vremenu, koje je davno prošlo, a o kojem nema mnogo podataka, niti značajnijih tragova, osim u turskim spisima i kronikama susjednih mjesta, koje su veoma rijetke i ponekad škrte na riječima.
Izvor:
1. Hamdija Kreševljaković; Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini,
2. Hamdija Kreševljaković; Kapetanije u BiH,
3. Enes Pelidija; Bosanski ejalet,
4. Dr. Đuro Basler, Grad pored rijeke.
Obradio i napisao : Ibrahim Alić