Bosna i Hercegovina

Grad Mladosti
Sredinom dvadesetog stoljeća, poratne 1949., u srcu srednje Bosne, u pitoresknom ambijentu gorovitih gustih šuma i rijetkih naselja, 10-12 kilometara južno od drevnog grada Travnika, postavljeni su temelji blizanaca - tvornice i jednog od najmlađih gradova u bivšoj državi Jugoslaviji. Do tada idilična, stoljećima uspavana Hanumina dolina i njoj susjedne livade mjesečine, sredinom tog ljeta, preciznije 14.juna, postale su tako jedno od najvećih gradilišta na cjelokupnom području bivše države. U takvom ozračju i neviđenoj graditeljskoj ekspanziji radom ruku velikog broja neimara, pridošlih iz svih krajeva ex države, ubrzo su stvoreni uvjeti za osnivanje vlastite općine – prvo, godine 1951. pod nazivom Kasapovići, po tamošnjem istoimenom naselju, a već 1954.godine, od tada znanim imenom, Novi Travnik. Usporedo s razvojem tvornice "Bratstvo" i Novog Travnika – grada mladosti, razvijala su se i okolna seoska naselja, mijenjajući time svoj dotadašnji tradicionalni izgled i život, od tada obogaćen neophodnom infrastrukturom i sličnim suvremenim vrijednostima.
Od izbijanja rata pa do danas mnogo toga se promijenilo, kako na društvenom, tako i na privrednoo-ekonomskom planu. Već prvim ratnim djelovanjima i avionskim raketiranjem, uništen je značajan dio kombinata "Bratstvo", u kojem je bila zaposlena i životnu egzistenciju nalazila glavnina stanovništva. Do jučer, Općina sa skoro najboljim standardom u Bosni i Hercegovini, odnosno bivšoj državi, danas je već spala na prosjački štap - stigla je, na žalost, u red vrlo siromašnih, a koja, kao jasno i njoj slične, još uvijek sa zebnjom, iščekuje neka bolja vremena.

SITNI CEVAP

Sastojci: 600 g junetine, 120 g crvenog luka, 200 g masnoce, so, biber, paprika, par reznjeva bijelog luka, ukuhani paradajz, persunov i celerov list, par zrna bibera.

Priprema: meso izrezite na komadice. Crveni i bijeli luk nasjeckajte, ugrijte masnocu i u nju dodajte luk, peršun, celer, so, biber i meso. Dinstajte sve dok ne uvri voda koju puste meso i povrce. Smanjite temperaturu, dodajte papriku i pradajz sos. Kada je meso izdinstano, sve zalijte vodom i pustite da prokuha. Ukoliko se na povrsini pojavi masnoca, skinite je prije serviranja.

Općina Novi Travnik zauzima površinu od 233 km², ima 51 naseljeno mjesto organizovano u 17 mjesnih zajednica. Prema popisu iz 1991. godine ukupan broj stanovnika Općine bio je 30 713. Općina Novi Travnik smještena je, najvećim djelom u dolini rječice Grlonice, između planina Vilenice, Komara, Radovana i Vranice. Okružena je Općinama: Travnik, Vitez, Fojnica, Gornji Vakuf i Bugojno.
Novi Travnik je nastao 14.06.1949.godine, na poljima sela Kasapovići. Do 1953.godine, grad se zvao Kasapovići. Prema popisu iz 1991.godine u općini je živjelo 30.624 stanovnika. Grad se nalazi u središtu Srednjobosanskog Kantona. Kao Dan općine obilježava se 14. juni.

[b]Una, hirovita bistra zelena rijeka koja se obrušava predivnim kanjonom kamenitih i šumovitih predjela Bosne. Naprosto će Vam oduzeti dah!
Ljepota njenih slapova i brzaka biti će kao san koji želite ponovno sanjati![/b]
-----------------------
...Jutros je iz Martin Broda startala XXXIII Internacionalna Una regata. U programu ovogodišnje Una regate startalo je više od 500 učesnika iz zemlje i inozemstva. Najviše stranih učesnika stiglo je iz Italije, Švicarske, Austrije, Njemačke, Francuske, Hrvatske i Slovenije, te nekih prekomorskih zemalja...


Una regata.ba

Općina Grude smještena je na rubovima Imotsko-bekijskog polja. Nedaleko od Mostara, Međugorja i Jadranskog mora. Sama općina je povezana modernim magistralnim putem na sjeveroistoku sa općinom Široki Brijeg, prema jugoistoku sa općinom Ljubuški, te novim modernim putem na sjeverozapadu sa općinom Posušje, što općini grude daje obilježje prometnog središta. Površina općine je oko 218 km², a čine ga 13 mjesnih zajednica. Općinu Grude naseljava oko 16.358 stanovnika, a sami grad negdje oko 3.598 stanovnika. Grude su općina sa mnogo zanimljivih prirodnih i povjesnih zanimljivosti (kao što su brojni nalazi iz željeznog doba od čega se ističu oni iz Ilirske riznice u Goricama kod Gruda, a koji su smješteni u Franjevačkom samostanu, muzeju Humac) te veliko trgovinsko središte…

Vrbas rijeka i pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250 km, sa površinom sliva oko 5900 km². Nastaje od dva vrela na Zec-Planini (ogranak Vranice). Rijeka Vrbas usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinacku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje. Pritoke Vrbasa su: Vrbanja, Pliva, Ugar i druge. Na rijeci je izgrađeno nekoliko značajnijih hidrocentrala. Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini nalaze se Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka.

HADzIJSKI CEVAP

SASTOJCI: 75 dkg teleceg mesa bez kostiju, 25 dkg crvenog luka, 10 dkg maslaca, 50 dkg svjezeg paradajza, 25 dkg gljiva, so, biber, sitan peršunov list, pergament-papir (za pakovanje cevapa).

PRIPREMA: meso bez kostiju, masnoce i zilice izrezite na kockice, posolite i naglo preprzite na maslacu. Paradajz blansirajte, ogulite, ocistite od sjemenki i usitnite na kockice. Crveni luk ogulite i isjecite na sitne kocke. Gljive operite i isjecite na ploske. Luk dinstajte na maslacu. Dodajte gljive i nastavite dinstati. Potom dodajte paradajz, prodinstajte, zacinite i na kraju dodajte preprzene kocke mesa. Sve skupa lagano izmiješajte, prokuhajte i dotjerajte okus. Pergament-papir postavite u posudu, stavite pripremljen cevap, zatvorite i stavite u zagrijanu pecnicu da se zapece. Zatvaranje cevapa napravite tako da krajeve papira namazete zumancetom i zalijepite. Servirajte toplo u pergament-papiru.

Neki pokazatelji govore da je ovaj kraj doživljavao veliki uspon još daleke 930. godine i da je na ovim prostorima izgrađen grad Dubica. Naziv grada dolazi od staroslovenske riječi »dub« što znači hrast, jer su ovi predjeli u prošlosti bili obrasli bogatom hrastovom šumom. Spominje se prvi put 1197. god. Babonici-Vodički su držali Dubicu od XII vijeka i dalje. Više puta ovaj grad se spominje u raznim poveljama XIII vijeka. Godine 1402. Dubica je pripala Slavoniji a padom Bosne pod Turke postala je važna granična tvrđava. Sam grad pao je u ruke turaka 1538.god. kada je stanovništvo većinom raseljeno. Od tada pa do 1797. godine Dubica je više puta prelazila iz ruke u ruku i predstavljala je dio nemirne granice,te poprište neprestanih sukoba između dva osvajačka carstva-Turskog i Austrougarskog. Tada više vojnička tvrđava,ovo mjesto počinje da se širi u varošicu a 1797. godine dobija naziv Bosanska Dubica. Drugi svjetski rat je na prostoru opštine Bos. Dubica ostavio ogromne ljudske žrtve i velika uništenja materijalnih dobara. Obnovu a zatim izgradnju dubička opština započinje od 1945. godine da bi od 1970. godine ušla u fazu snažnog privrednog razvoja.
Treba napomenuti da je ratom 1991.-1995. godine područje opštine pretrpjelo neželjene promjene. Posljedice rata odrazile su se na stanovništvo, naselja, privredu i saobraćaj.

Područje opštine Bosanska Dubica prostire se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine između masiva Uma i Velikog pastireva na zapadu i planine Prosare na istoku. Na jugu se prostor opštine pruža od planine Kozare, obuhvatajući njene sjeverozapadne padinske strane, do rijeke Une i Save na sjeveru, koje ujedno čine granicu sa Republikom Hrvatskom. Važnu komponentu geografskog položaja čini dobra saobraćajna povezanost sa ostalim centrima Banjalučke regije,kojoj pripada i ova opština.Putna mreža preko koje se Bos. Dubica povezuje sa ostalim centrima regije su magistralni put Kostajnica-Bos. Dubica-Gradiška,te put Bos. Dubica-Prijedor. Važan segment saobraćajne povezanosti sa daljim prostorom jeste obnovljeni most u Bos. Dubici i Gradini kao i blizina auto puta Beograd-Zagreb(oko 30 km). U cijelini gledano geografski položaj opštinskog područja je veoma povoljan i određen dobrom saobraćajnom povezanosti te značajnom ulogom granične opštine u sastavu BiH. Sve ovo predstavlja dobru osnovu za urbani razvoj područja Bos. Dubice

[b]Prije izgradnje starog mosta taj dio neretve je već bio spojen mostom. Ovaj most, i sam Mostar, se prvi put spominje u pismu jednog Dubrovčanina vijeću svog grada u kojem piše da je Vladislav Hercegović, sin Hercega Stjepana, odmetnuo od oca i da mu je zauzeo Blagaj i dvije kule i most na neretvi (et do castelli al ponte Neretua). Turci su osvojili ovo područje 1466. godine, i gradić pored mosta je postao sve veći i značajniji baš zbog njega. Ne zna se tačno kad je bio izgrađen ovaj prvi most ali zna se da je služio sve do vladavine Mehmeda II Osvajača u petnaestom stoljeću kad je bio izgrađen novi. Ipak, ovaj novi je također bio lošeg kvaliteta. Ćatib Čelebi, turski zemljopisac iz 17. stoljeća je napisao da je most drveni, istrošen, na lancima, da se prilikom prelaza trese i da je premirao od straha prelazeći ga. Zato nije iznenađujuće da su građani Mostara zamolili Sultana Sulejmana veličanstvenog da izgradi novi kameni most.
Projekat mosta je bio dat Mimaru Hajrudinu, Istanbulski arhitekt i učenik čuvenog Mimara Sinana. Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz mostara dan prije nego što su podizane skele, iz straha Sulejmana veličanstvenog, koji je prijetio da bi Hajrudin bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikada raspao. Međutim, nema ni podatka da je Hajrudin ikad vidio svoj most. Umjesto Hajrudina, izvodač gradnje mosta je bio lokalan čovjek; Mehmed Karađoz. Rad je počet 24. oktobra 1557. godine. Za gradnju je bilo potrebno 456 blokova kamenja i 300.000 akči (tadašnji novac Osmanskog carstva). Kamen je bio čuveni tenelija kamen, vejrovatno dobiven iz kamenoloma smješten otprilike pet kilometara južno od grada. Radnici su uglavnom bili iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, koji su bili poznati tesari i kamenoresci. Rad je bio završen devet godina kasnije 1556. godine. Treba se napomenuti da je Mostar ime grada zbog čuvara lokalnog mosta, Mostara. Sam most je u historiji bio zvan "Novi", "Sultana Sulejmana", "Veliki" i "Stari".
Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. god, Most je teško oštećen od strane srpskih snaga i JNA. 9.11.1993. HVO je srušio Stari most.
Stari most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004.g. Među donatorima su najbrojnije turska i talijanska vlada. Otvaranje obnovljenog Starog Mosta desilo se na danasnji dan - 23. jula 2004. godine[/b]


**Stari most online**

Općina Visoko se prostire na površini od 232 km2. Nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-Dobojskom kantonu i industrijskog regiona Sarajevo-Zenica. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Povezana je sa putovima, magistralnim putem Sarajevo-Zenica prema sjeveru i regionalnim putevima sa susjednim općinama, željezničkom prugom u pravcu Jadranskog mora.
Grad Visoko je mali gradić u srednjobosanskom bazenu sa oko 50000 stanovnika. U Visokom je bilo sjedište starobosanskih kraljeva, na Gradu (brdo Visočica). Postoje ostaci krunidbene crkve u Arnautovićima, tadašnje Mile. Slični spomenici i ostaci iste epohe: Cajan Grad i Bobovac kod Kaknja. Od modernijih znamenitosti u Visokom postoje tri gradjevine znamenitog bosanskog arhitekte Zlatka Ugljena. Visocka pošta, Hotel "Visoko" i Serefudinova (Bijela ) džamija za koju je dobio Nagradu Aga Khan. U Visokom postoji i Franjevacki Samostan izgradjen 1905.

BANJALUČKI ĆEVAP

SASTOJCI: 800 grama mesa, 120 grama masnoće
120 grama crvenog luka, so, paprika, 40 grama ukuhanog paradajza, nekoliko režnjeva bijelog luka, 80 grama mrkve, 20 grama peršuna.


NAČIN PRIPREME:
Isjeckajte jedan i drugi luk, peršun i mrkvu. Isjeckajte i meso. U posudu nalijte masnoću, pa dodajte meso i povrće. Sve zalijte vodom i ostavite da prokuha. Pokupite pijenu, dodajte biber, so i ukuhan paradajz. Smanjite vatru i pustite da ćevap pomalo ključa. Na kraju dodajte papriku. Ćevap uvijek servirajte sa dosta sosa.

Općina Kiseljak zauzima površinu od 164 km². Prema popisu stanovništva 1991.godine općina Kiseljak je imala 24.146 stanovnika. Na osnovu arheoloških nalaza područje Kiseljaka bilo je nastanjeno još u rimsko doba . U srednjem vijeku u dokumentu iz 1244.godine pominje se Lepenica ( Kiseljak ) pored župa Vrhbosna, Neretva, Mel i Lašva. Ta srednjovjekovna župa Lepenica obuhvatala je cio današnji lepeničko-kreševski kraj koji granići sa spomenutim župama. Za vrijeme turske vladavine u Kiseljaku je bio veliki karavan- saraj. U granicama Lepenice nastalo je poslije okupacije Bosne 1878.godine varoško naselje Kiseljak koje naglo napreduje do drugog svjetskog rata. Pored mineralne i termalne vode, radioaktivnog blata i radioaktivnog plina Kiseljak raspolaže i sa velikim šumskim i rudnim bogatstvima, prvenstveno ležištima crvene i bijele gline ( kaolina ) i dolomitnog pijeska. U globalu rečeno Kiseljak kao važno tranzitno mjesto prije svega je poznat po svojoj tradiciji ( Kiseljačka pogaćica, Sarajevski kiseljak, banjsko lječilište, termalne vode ).

Od svog nastajanja pa do danas Busovača je prošla mnoge faze razvoja, a trag o vremenima iz historije Busovače ostavili su mnogi učenjaci, putnici nahodnici i mnogi drugi koji su o ovom gradu ostavljali pisani trag. Do intenzivnijeg industrijskog razvoja općine Busovača dolazi u periodu nakon drugog svjetskog rata. U tom periodu nastaju nosioci privrednog razvoja ovog područja: Tvornica za proizvodnju vatrostalnih materijala,Vatrostalna, Tvornica za proizvodnju opekarskih proizvoda, Nigma, Tvornica medipan ploča Mediapan, Trgovinsko-uslužno preduzeće, Preduzeće za pružanje ugostiteljskih usluga, Ugostiteljstvo i mnogi drugi. Uz radno angažovanje radno sposobnog stanovništva u preduzećima susjednih općina, ponajviše u Zenici, stepen zaposlenosti radno sposobnog stanovništva će postići zadovoljavajući nivo.
Ratna dejstva na ovim prostorima za posljedicu će imati gotovo potpuni zastoj u proizvodnji kod nosioca privrednog razvoja, velikih razaranja i uništavanja materijalnih dobara, migraciju stanovništva... Postratni period u Busovaci karakteriše obnova objekata infrastrukture (putevi, mostovi, vodovodi, elektro-mreža...), javnih objekata (škole, zdravstvene ustanove...), stambenih objekata, te izgradnja novih objekata infrastrukture (novi putevi, nove telefonske linije...)

Općina Busovača zauzima površinu od 157 km² a granići sa općinama : Kiseljak, Fojnica, Vitez, Zenica, Kakanj i Visoko. Prema popisu stanovništva iz 1991.godine u općini Busovača je živjelo 18.879 stanovnika. Sam reljef općine je područje međusobno povezanih dolina vodotocima rijeka Lašve, Kozice i Ivančice, okružene planinskim vrhovima od kojih su najviši: Čardak 1650 m, Granovice 1623 m. Glavni cestovni pravci koji se protežu ovim područjem su: magistralni put Lašva- Travnik i regionalni put Kaonik- Blažuj.
Najznačajniji kulturno-istorijski objekti : Grad Medvjedgrad iz XII stoljeća, utvrda Hum, Kastela na planini Zahor gdje postoje ostaci soba u stijenama.

U Srebrenici je prije rata 1992. godine zivjelo oko 5.000 stanovnika, dok je opstina povrsine 527 km2 brojala 37.211 stanovnika nastanjenih u vise od 80 naselja u preko 6 hiljada domacinstava. Najvise je bilo Bosnjaka - muslimana 27.118 ili 72,9%, Srba 9.381 ili 25,2%, Hrvata 38 ili 0,1% i ostalih nacionalnosti 674 ili 1,8%. Srebrenica se zbog razvijene privrede svrstavala u red opstina u BiH sa visokim standardom. Rudnici olova i cinka bili su nosioci privrednog razvoja ovog kraja. Značajan broj stanovnika ekstenzivno se bavio poljoprivrednom proizvodnjom i stočarstvom. U periodu poslije drugog svjetskog rata pa do 1992. godine Srebrenica, zahvaljujući prirodnim i ljudskim resursima izrasta u jednu od najrazvijenijih industrijskih opština u BiH. Na polju turizma, Srebrenica se posebno ističe, jer je imala ljekovitu banju Guber, koju je godišnje posjećivalo na desetine hiljada gostiju. U okviru turističkog kompleksa nadomak Srebrenice je postojalo i lovište, smješteno u planinskom masivu Sušice. Ovo lovište je bilo jedno od najpoznatijih u Bosni i Hercegovini i njega su posjećivali kako domaći tako i strani gosti. Za vrijeme ratnih sukoba od 1992. do 1995. godine skoro sva infrastruktura srebreničke privrede totalno je uništena ili devastirana, kao i sva srebrenička sela. Jula 1995. godine cjelokupno bošnjačko stanovništvo je protjerano i raseljeno iz Srebrenice. Rat je u Srebrenici ostavio duboke tragove i posljedice rata se mogu primjetiti u svakom segmentu društvenog života na ovim prostorima. Srebrenica je danas opština sa najvećim stepenom porušenosti u BiH. U Srebrenici danas živi oko 9.000 stanovnika. Od tog broja zaposleno je samo oko 800 od kojih većina ne prima redovne plate za svoj rad.

SREBRENICA 11.07.1995 - 11.07.2005

Srebrenica je tokom svoje historije promijenila nekoliko imena, kao što su Domavia, Argentarija, Argentum, Bosnia Argentaria itd. Na području Srebrenice postojali su tragovi života još od najranijih vremena, što je bilo uslovljeno povoljnim geografskim položajem i bogatstvom srebrenom rudom. Deset dana jahanja udaljena od Dubrovnika, Srebrenica je u srednjovjekovnoj Bosni činila veoma važan prostor zbog vrijednih nalazišta plemenite rude, tako da su je posjećivali putnici iz svih krajeva svijeta, ostavljajući u ovom kraju tragove različitih kultura. Posmatrano sa vojnog aspekta, njena važnost bila je neprocjenjiva, zbog povoljnog geografskog položaja. Dolazak franjevaca u Srebrenicu na neki način verificirao je davno postavljenu granicu između istočne i zapadne civilizacije. Provincija Bosna Srebrena ili Bosna argentaria formirana kao najistočnija naseobina Franjevaca, pokazala je značaj ovog prostora i potvrdila Drinu kao granicu između različitih kultura. Dolazak Turaka u petnaestom stoljeću odredit će potonje bitisanje ovoga grada smještenog na razmeđu orjentalnog-islamskog kulturno-civilizacijskog kruga i zapadno-evropskog, kršćanskog, tako da će narednih nekoliko vijekova stvarani konglomerat vjera i kultura biti jedna od presudnih odrednica egzistiranja na ovom prostoru. Islam i kršćanstvo živjet će u Srebrenici, najposlije kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini u suodnosu kakav je na Balkanu, u većini država nepoznat ili čak nemoguće zamisliv. Nacionalni konglomerat, utemeljen i zagarantiran multietničkim opredjeljenjima posebno je došao do izražaja posljednjih decenija, a naročito nakon Drugog svjetskog rata, kada su historija Srebrenice, narodi, vjere i kulture esencirale u četrdesetak godina, postavši tako u postratnom dobu paradigma ukupnog postojanja Srebrenice, jedino održive u multietničkim okvirima. Kraj osamdesetih godina prošlog vijeka Srebrenicu je zatekao u pokušajima da privrednim razvojem uhvati korak sa svijetom. Stanovništvo ovoga grada, stisnutog planinskim obroncima u neposrednoj blizini rijeke Drine, i preostalih tridesetak hiljada koliko je živjelo u okolnim naseljima, život je zasnivalo na radu u moderniziranim fabrikama, te na poljoprivredi od koje je živjela jedna četvrtina stanovništva općine Srebrenica.
-----------------------------
Udružene srpske jedinice iz Srbije i sa područja Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Ratka Mladića uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, 11. jula 1995. u prisustvu holandskih jedinica u sastavu UNPROFOR-a, osvajaju Srebrenicu i u roku od tri dana čine stravičan genocid nad nevinim bošnjačkim civilnim stanovništvom. Lokalno stanovništvo nije imalo mogućnost da pruži odbranu, jer je svo naoružanje, oduzeto 1993. godine, bilo uskladišteno kod UN snaga. Istog dana ubijeno je na stotine civila i započela u novijoj historiji svijeta nezapamćena golgota desetine hiljada ljudi. Deset hiljada njih zauvijek će ostati bez traga u šumama između Srebrenice i Tuzle, odnosno Srebrenice i Kladnja. Tamo su desetine masovnih grobnica i razbacane bošnjačke kosti, posebno razasute lobanje na kojima se vide tragovi ubistva, kako su ljudi davljeni i klani. Nakon srebreničkog genocida ništa više nije kao što je bilo ranije. Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog stoljeća. Na preliminarnom spisku ubijenih Srebreničana trenutno se nalazi 8106 imena, a 12000 ljudi se vodi kao nestalo. Nažalost svakodnevno se iskopavaju nove masovne grobnice, pa spisak sa ubijenim srebreničanima svakodnevno raste.

Ime Bosanske Gradiske prvi put se pojavljuje u pisanim dokumentima davne 1295.godine, kao grad na dvije obale rijeke Save (danasnja Stara Gradiska i Bosanska Gradiska)pod imenom Gradiska, te po tim dokumentima spada medju najstarije gradove u Bosni i Hrecegovini. U doba Rimljana na mjestu sadašnjeg grada nalazilo se naselje Municipium Servicium, koje je bilo važna raskrsnica puteva prema istoku i jugu Balkana, odnosno pristanište za riječnu rimsku flotu što dovoljno govori o strateškom značaju naselja u to vrijeme. Oko 1330. godine Bosanska Gradiška se pominje kao slobodna varoš. U srednjem vijeku Bosanska Gradiška je imala veliki značaj kao mjesto prolaza preko rijeke Save. Ovo mjesto je 1537. godine palo pod vlast Turaka koji su se na ovim prostorima zadržali sve do aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske 1878. godine.
U svojoj historiji dugoj preko 700 godina, Bosanska Gradiska se razvila u jak indusrijski, kulturni i prometni centar sjeverne Bosne koji se geografski i prometno vezao za razvijeniji dio bivse nam domovine i dalje prema Zapadu.

Opština Gradiška nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, zahvatajući Lijevče polje i Potkozarje, sa površinom od 762m2. Rijekom Savom na sjeveru u dužini od preko 40 km graniči se sa Hrvatskom, opštinama Novom Gradiškom i Novskom, sa istočne strane sa opštinom Srbac, sa juga najvećim dijelom sa Laktašima i djelomično sa banjalučkom opštinom, a sa zapada i jugozapada kozarsko-dubičkom i prijedorskom opštinom. Na području opštine živi oko 62.000 stanovnika, a u samom gradu 18.000. Opština ima 69 sela, organizovanih u 53 mjesne zajednice. U Bosanskoj Gradišci se nalazi i jedan od najznačajnijih međunarodnih graničnih prijelaza u Bosni i Hercegovini za putnički i teretni saobraćaj. Pored rijeke Save, koja u ovom području plovna, opština je bogata i brdskim rijekama, od kojih su najveće Vrbaška, Jablanica, Jurkovica i Lubina. Bosanska Gradiška je locirana na nadmorskoj visini od 92m, plodna lijevčanska ravnica je na prosječnoj nadmorskoj visini od 110m, a pojedina sela u brdskom području i do 300m. Povoljni klimatski,kontinentalni uslovi i geografski položaj , veliko šumsko bogatstvo planine Kozare i Prosare, plodno Lijevče polje i dijelovi Posavine, pogodno brežuljkasto obradivo zemljište, nalazišta kamena dijabaza, plovnost Rijeke Save i druge pogodnosti, utjecale su na razvoj brojnih oblasti privređivanja, a prvenstveno primarne poljoprivredne proizvodnje, prehrambene i drvne industrije kao i drugih privrednih grana.

[b]Eto....nakon 6 mjeseci na(u)pornog rada stigosmo i tu...medju velike, u drustvo najposjecenijih blogova.....Usli smo...usli, kroz kapiju bosanskih kraljeva....tu smo...povratka nema!!!

Hvala svima na posjetama, komentarima, podrsci i kritikama....sto reci...IDEMO DALJE !!!!
U nastavku novi sadrzaji, opsirnija i deteljnija prezentacija jedne nam i jedine... Od Drine do Sane od Save do mora. [/b]


[i]Pitao tako jednom jednog
vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta,Odakle je ta
Kuda je Ta Bosna Rekti.
A zapitani odgovor njemu
hitan tad dade:
Bosna da prostiš
jedna zemlja imade
I posna I bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još Da prostiš
Prkosna Od Sna [/i]

Kada je riječ o istoriji Dervente mora se priznati da je ostalo malo zabilježenih podataka. Iz turskih izvora saznajemo da se na mjestu današnjeg grada nalazilo selo Gornja Ukrina, koje je hiljadu šestote godine imalo dvije stotine petnaest kuća.
Krajem devetnaestog vijeka bio je to već grad sa tri hiljade dvjesta domaćinstava. Prva osnovna škola počela je da radi 1864. a gradska bolnica dvadesetak godina kasnije.
Do kraja devetnaestog vijeka već su razvijeni i prvi industrijski pogoni. Izgrađen je parni mlin, tkačnica, štapara, vodovod, a kroz Derventu je prošla i pruga uskog kolosjeka koja je povezivala Brod i Sarajevo. Početkom ovoga vijeka Derventa je već postala i bogato trgovačko mjesto, a njena okolina važila je kao jedan od najplodnijih krajeva tadašnje Bosne. Pred Prvi svjetski rat u Derventi su otvorene gimnazija, učiteljska i poljoprivredna škola. Nakon Drugog svjetskog rata u kome je život izgubilo oko hiljadu ljudi sa ovog područja i znatnih razaranja, Derventa osamdesetih godina dostiže vrhunac u svom razvoju i svrstava se u gornji dio ljestvice srednje razvijenih opština Bosne i Hercegovine.

STAMBOL BAKLAVA

Sastojci:
2 - 3 omanje jufke, 10 dkg. mljevenih oraha, 10 dkg. djulbesecera (slatko od ruza).

Nacin pripremanja:
Razviti jufku kao za baklavu. Orahe skuhati u mlijeku. Pustiti da se malo hladnu i dodati djulbesecer (slatko od ruze). To izmijesati i po jufki uzduz redati punjevinu. Saviti jufke kao cibuke i po duzini staviti u tepsiju i peci. Reze se u komade duzine 10 - 12 cm. Nakon pecenja zalije se agdom-šerbe (zaljev od secera) kao i druga baklava.

[b]Rijeka Neretva ulijeva se u Jadransko more i sa svojim pritokama čini zasebnu cjelinu. Izvire u planinskim predjelima i najvećim dijelom svoga toka ima odlike planinske rijeke. Zbog tih odlika na rijeci Neretvi izgrađeno je više hidrocentrala. Neretva prima veliki broj pritoka od kojih su najveće desne pritoke Rama i Trebizat i lijeve pritoke Buna i Bregava.
Na svom putu ka Jadranu Neretva protiče kroz Konjic, Jablanicu, Mostar, Capljinu, Počitelj... Dužina rijeke je 225 km - 203 km kroz Bosnu i Hercegovinu i 22 km kroz Hrvatsku. Poznata je po svojoj zelenoj boji, čistoj i u svom gornjem toku potpuno pitkoj vodi. Stari Most iznad Neretve u Mostaru je planetarno poznat i od organizacije UNESCO proglašen mjestom svjetske kulturne baštine.[/b]

Opština Derventa se nalazi na sjeveru Bosne i Hercegovine. Graniči se sa opštinama Bosanski Brod, Modriča, Doboj, Prnjavor , a na sjeveru je rijeka Sava koja predstavlja deset kilometara dugu granicu sa Republikom Hrvatskom. Na prostoru površine 517 kvadratnih kilometara u pedeset sedam sela i gradu Derventi, prije rata živjelo je 57 hiljada stanovnika.
Nadmorska visina od 113 do 164 metra.
Geografski položaj i prirodne karakteristike područja opštine Derventa pružaju značajne mogućnosti za razvoj lovnog i seoskog turizma. Cijela teritorija bogata je divljači niskog lova, a obronci planine Motajice poznati su po srnećoj divljači.
Kroz Derventu protiče rijeka Ukrina, koja je bogata ribom, a u ljetnim mjesecima popularno kupalište Dervenćana.

U srednjem vijeku D.Vakuf je pripadao zupi Uskoplje. Medjutim nezna se pouzdano godina kada su udareni temelji danasnjem naselju. Jos 1530 godine Benedik Kupresic svojim putopisom upucuje na zakljucak da se ovo naselje zvalo Donji Novi. Prema kazivanju historicara Nasufa Fazlagica grad je osnovao Ibrahim -Beg Malkocevic. Prema ovim izvorima Ibrahim-beg je 1574 godine podigao dzamiju (carsijska-bas dzamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija Celebija.U to doba D.Vakuf se zvao Novosel. Tada je grad imao 161 kucu sa 33 medereda (neozenjena mladica).Naseljavali su ga zanatlije ,trgovci,a bilo je i carskih sluzbenika. Za turske vladavine u Donjem Vakufu na lijevoj obali Vrbasa nije izgradjena ni jedna kuca, a i naselje na desnoj nije se razvijalo. Austrougarske vlasti i okupator zatekli su staru kasabu sa oko 2000 stanovnika. Tada nastaje gradnja cestovnih i zeljeznickih komunikacija,jer je okolina Donjeg Vakufa bogata sumom brzo privukla Becke industrijalce.Izgradjena je uskotracna pruga D.Vakuf - Jajce te Donji Vakud - Bugojno kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas. Pocetkom ovog vijeka (1901) podignuta je prva pilana na vodeni pogon na rijeci Semesnici. U svojim putopisima profesor Strodl Stjepan iz Sarajeva spominje da je 1901 u Donjem Vakufu bilo 2329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1771 stanovnika.
----------------------------
Pored svega ovoga bilo bi vrijedno spomenuti da u okolini D.Vakufa postoji 16 nekropola stecaka,ostatci goticke bazilike u Oborcima,turbe Torlak Alije u Torlakovcu, a najvise kulturno- historijskih spomenika iz rimskog i turskog perioda nalazi se u Pruscu (4 km od D.Vakufa ) gdje su najznacajniji spomenici tvrdjava 'stari grad' koju su zapoceli Mlecani a zavrsili Turci,sahat kula,turbe Hasan Kjafi efendije,turbe Ajvaz Dede i Ajvaz dedina stijena 'Ajvatovica' koju nazivaju 'mala kjaba'jer je postala najvece doviste muslimana u Evropi.

SEVDIDZAN BAKLAVA

Sastojci: 3 Jufke, Maslo za zacin, 1kg secera za zaljev (serbe)
Malo limuna, Tirit (nadjev): 1/4 kg masla (butera, margarina), 1/4 kg brasna, 6 jaja, 1/4 kg secera.

Nacin pripremanja
Rasucu se jufke i puste da se osuse. U medjuvremenu se spremi tirit. Ulupaju se jaja sa polovinom secera (12.5 dkg.). Posebno se ulupa maslo (ili buter ili margarin). Zatim se sastave maslo i jaja i doda brasno, izmijesamo sve to, dodamo drugu polovicu secera (12.5 dkg), izmijesamo i dobijemo tirit. Tepsija se pomasti i prekrije 6 puta jufkom, a svaka jufka se zacini (poskropi) maslom. Tirit se izlije i ravnomjerno rasporedi po tepsiji. Potom se tirit prekriva 6 puta jufkom, a svaka se poskropi rastopljenim maslom. Zacini se i gornja jufka, te se baklava pece. Za to vrijeme se spravi serbe od pola litra vode i kilogram secera uz dodatak limunova soka. Pecena baklava se izreze na dilume ili kvadratice, zalije ukuhanim secerom (serbetom) i hladi.

Donji Vakuf, gradić, općina u Srednjobosanskom kantonu, ca. 8000 stanovnika (procjena 2000), leži na rijeci Vrbas. Ostali dijelovi općine locirani su po obroncima planine Vitrog sa zapadne strane i planine Vlašić sa sjeveroistočne strane. Teren općine je pretežno brdsko-planinski, , te je izuzetno bogat šumom pretežno crnogoričnom koja je nastanjena visokom i plemenitom divljaći ( vuk, medvjed, divlje mačke, lisice, divlje svinje, tetrjeb gluhan…). Tako je radi ovih prednosti urađen i posebni rezervat ( Gater ) na većem šumskom kompleksu, u gornjem toku rijeke Semešnice. Prije svega kada se govori o Donjem Vakufu treba napomenuti da se na teritoriji općine nalazi i najveće dovište Muslimana u Europi ( Ajvatovica ) a kao znamenite ličnosti ovog kraja ističu se Ajvaz Dedo i Hasan Kjafi Prušćaka važna ličnost naučno-književnog i intelektualnog života Bošnjaka krajem XVI. i početkom XVII. stoljeća.