PHOTO DANA - Tito je rekao: minirajte most
30.06.2005.
30.06.2005.
GRAD DANA - Gracanica 2. dio
U Bosni ima više Gračanica. Ali je samo jedna ona što se iznenada otkinula od srednjovjekovnog kraljevskog grada Sokola, a zatim naglo zaustavila sat hoda južnije, s lijeve strane rijeke Sokoluše, ispod starog srednjovjekovnog rudnika željeza, a ispred tamnih obrisa Ozrena i otvorenog vjetrovitog Sprečkog polja, koje se nekad zvaše Gračaničko kao što i Sokoluša bijaše nekada Gračanica rijeka. Pronađeni arheološki ostaci iz doba neolita na Korića Hanu (južni izlaz iz Gračanice) svjedoče da je Gračanica bila ljudsko stanište još u praskozorje historije. U doba srednjovjekovne bosanske države, kraljevski grad Soko, nedaleko od Gračanice imao je izuzetno važnu ulogu u odnosima između bosanske kraljevske dinastije Kotromanića i dinastije mađarskih kraljeva i krupnih feudalaca sjeverno od Save. Između ostalih, to dokazuje i jedna latinska isprava u vjenčanog ugovora, kojeg su 2. juna 1429. godine potpisali knez Radivoj Ostojić, sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje i brat budućeg kralja srednjovjekovne Bosne Stjepana Tomaša s jedne i Nikola Velički, ugarski velikodostojnk iz Slavonije s druge strane. Taj srednjovjekovni pravni akt, do sada je najstariji pisani trag iz prošlosti gračaničkog kraja, po kojem je i utemeljen Dan općine Gračanica, 2. juni. Pod imenom Gračanica prvi put se pominje u turskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko, i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljala je srednjovjekovna trvđava Sokol, koja se nalazi na oko 4 km udaljenosti od grada.
Prvobitno naselje Gračanica se nalazilo na sadašnjem lokalitetu dijela grada Drafnići, a status grada (kasabe) steklo je 1548. godine. Značajniji razvoj doživljava krajem 17. stoljeća, u doba Ahmed-paše Budimlije, koji je izgradio čaršijsku džamiju, hamam (javno kupatilo) i sahat kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije.
