Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina


30.06.2005.

PHOTO DANA - Tito je rekao: minirajte most

30.06.2005.

GRAD DANA - Gracanica 2. dio

U Bosni ima više Gračanica. Ali je samo jedna ona što se iznenada otkinula od srednjovjekovnog kraljevskog grada Sokola, a zatim naglo zaustavila sat hoda južnije, s lijeve strane rijeke Sokoluše, ispod starog srednjovjekovnog rudnika željeza, a ispred tamnih obrisa Ozrena i otvorenog vjetrovitog Sprečkog polja, koje se nekad zvaše Gračaničko kao što i Sokoluša bijaše nekada Gračanica rijeka. Pronađeni arheološki ostaci iz doba neolita na Korića Hanu (južni izlaz iz Gračanice) svjedoče da je Gračanica bila ljudsko stanište još u praskozorje historije. U doba srednjovjekovne bosanske države, kraljevski grad Soko, nedaleko od Gračanice imao je izuzetno važnu ulogu u odnosima između bosanske kraljevske dinastije Kotromanića i dinastije mađarskih kraljeva i krupnih feudalaca sjeverno od Save. Između ostalih, to dokazuje i jedna latinska isprava u vjenčanog ugovora, kojeg su 2. juna 1429. godine potpisali knez Radivoj Ostojić, sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje i brat budućeg kralja srednjovjekovne Bosne Stjepana Tomaša s jedne i Nikola Velički, ugarski velikodostojnk iz Slavonije s druge strane. Taj srednjovjekovni pravni akt, do sada je najstariji pisani trag iz prošlosti gračaničkog kraja, po kojem je i utemeljen Dan općine Gračanica, 2. juni. Pod imenom Gračanica prvi put se pominje u turskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko, i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljala je srednjovjekovna trvđava Sokol, koja se nalazi na oko 4 km udaljenosti od grada.
Prvobitno naselje Gračanica se nalazilo na sadašnjem lokalitetu dijela grada Drafnići, a status grada (kasabe) steklo je 1548. godine. Značajniji razvoj doživljava krajem 17. stoljeća, u doba Ahmed-paše Budimlije, koji je izgradio čaršijsku džamiju, hamam (javno kupatilo) i sahat kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije.

29.06.2005.

PHOTO DANA - Gabela

28.06.2005.

PHOTO DANA - Banja Luka

28.06.2005.

GRAD DANA - Gracanica

Gračanica se nalazi u donjem toku rijeke Spreče, u dolini rječice Gračanice. Prosječna nadmorska visina je 190 metara. Površina je 387 km2. Na njoj je do 1992. godine živjelo 59.050 stanovnika, poslije Daytonskog sporazuma, područje općine zahvata prostor od 219 km2 na kojem živi 53.000 stanovnika, među kojima preko 15.000 izbjeglih i raseljenih. Graniči se sa opštinama Gradačac na sjeveru, Stebrenik na istoku te Lukavac na jugoistoku. Granične opštine sa južne i zapadne strane su Petrovo i Doboj-Istok. Gračanica sa okolinom pripada sjevernobosanskom klimatskom području koje je ograničeno na sjeveru Savom a na jugu linijom koja ide od Bihaća, Sanskog Mosta i Banjaluke, dolinom Usore i Spreče do Zvornika.
Srednja godišnja temperatura iznosi 10 °C, najhladniji mjesec je januar dok je najtopliji juli. Srednja januarska temperatura je 1.8° a julska 20.3°. Godišnja kolebanja temperatura su jako velika (od 20° do 23°) te izraženija u planinskom području, što je karakteristika kontinentalne klime. Ovo područje je karakteristično po malim količinama padavina koje u godišnjem prosjeku iznose 830mm/m2. Na osnovu svega ovoga da se zaključiti da Gračanica sa okolinom ima umjereno-kontinentalnu klimu.

27.06.2005.

GRAD DANA - Busovaca 2.dio

Od svog nastajanja pa do danas Busovača je prošla mnoge faze razvoja, a trag o vremenima iz historije Busovače ostavili su mnogi učenjaci, putnici nahodnici i mnogi drugi koji su o ovom gradu ostavljali pisani trag. Do intenzivnijeg industrijskog razvoja općine Busovača dolazi u periodu nakon drugog svjetskog rata. U tom periodu nastaju nosioci privrednog razvoja ovog područja: Tvornica za proizvodnju vatrostalnih materijala "Vatrostalna", Tvornica za proizvodnju opekarskih proizvoda "Nigma", Tvornica medipan ploča "Mediapan", Trgovinsko-uslužno preduzeće "Tisovac", Preduzeće za pružanje ugostiteljskih usluga "Ugostiteljstvo" i mnogi drugi. Uz radno angažovanje radno sposobnog stanovništva u preduzećima susjednih općina, ponajviše u Zenici, stepen zaposlenosti radno sposobnog stanovništva će postići zadovoljavajući nivo.
Ratna dejstva na ovim prostorima za posljedicu će imati gotovo potpuni zastoj u proizvodnji kod nosioca privrednog razvoja, velikih razaranja i uništavanja materijalnih dobara, migraciju stanovništva...
Postratni period u Busovaci karakteriše obnova objekata infrastrukture (putevi, mostovi, vodovodi, elektro-mreža...), javnih objekata (škole, zdravstvene ustanove...), stambenih objekata, te izgradnja novih objekata infrastrukture (novi putevi, nove telefonske linije...).

27.06.2005.

PHOTO DANA - Gradina - Tesanj

26.06.2005.

GRAD DANA - Busovaca

Naseljeno mjesto Busovača nalazi se u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, na mjestu gdje se ukrštaju putevi koji povezuju sve njene dijelove. Općinski mozaik sačinjava sam grad i 46 naselja, smještenih u nekoliko dolina, koje su uvezane vodotocima rijeka: Lašve, Kozice i Ivančice. Planinski vrhovi Čardaka,Granovice, Kicelja i Razvršća, okružili su 157 kvadratnih kilometara teritorije u kojoj živi oko 19 000 stanovnika, čime se Busovača ubraja u jednu od gušće naseljenih u BiH. Busovača je gradić u mirnom zaklonu na nekadašnjem starom putu ("magistrala") koji iz Lašvanske doline vodi za Kiseljak i dalje za Sarajevo. Ostatke magistrale, drevne rimske trgovačke ceste, možemo naći u ovom području u obliku kaldrmisanih puteva i miljokaza. Čovjek se u ovom mjestu rado zaustavi odmora radi, te susretne sa skromnim i čestitim ljudima. Najznačajniji kulturno-istorijski objekti : Grad Medvjedgrad iz XII stoljeća, utvrda Hum, Kastela na planini Zahor gdje postoje ostaci soba u stijenama.

26.06.2005.

PHOTO DANA - Ajvaz dedina stijena

25.06.2005.

BH kuhinja 07

BIHACKI JAPRAK

Sastojci
Za 3 do 5 obroka:
30 dkg. grozdjanog (lozovog) lista, 25 dkg. janjeceg mesa, 25 dkg. juneceg mesa, 5 dkg. crvenog luka, 15 dkg. rize, 1 dl. ulja
Po ukusu i potrebi: bibera, soli, persunova lista, limuna, 2 dkg putera.


Nacin pripremanja:
U kipucu vodu stavi lozov list da se ofuri oko 5 minuta. Ofuren list ostaviti da se hladi. Dok se list hladi, u tavu se stavi isjecano (danas mljeveno) junece i janjece meso. Mesu dodati sitno isjeckan luk, biber, persun, so i rizu. Sve to dinstati 10 minuta, a po tom smjesu hladiti. U svaki list staviti smjese i motati u obliku piramide. Tako savijeno slagati u dublju serpu, dodati vodu i kuhati oko 20 minuta, dok uvri. servira se toplo. Nacijediti limuna i zaliti uzavrelim puterom.
Napomena: Japrak se inace sprema u toku cijele godine, ali zato treba imati lozov list, koji se za van sezone konzervira.

24.06.2005.

PHOTO DANA - Hutovo blato



Hutovo blato prostire se na gotovo 8.000 ha neretvanske doline u Bosni i Hercegovini. Kroz njega protječe rijeka Krupa, pritoka Neretve, koja zajedno s podzemnim vodama rubnoga krškog područja uvjetuje vodni režim, a time i sveukupne životne uvjete u ovome močvarnom ekološkom sistemu. Reljef, klima, vegetacija i izobilje vode stvaraju ovdje tokom cijele godine povoljne stanišne uslove za veliki broj biljnih i životinjskih, a posebice ptičjih vrsta. Hutovo blato važno je za zimovanje guščarica i šljukarica, te za gniježđenje evropski ugroženih vrsta, poput različitih čaplja ili npr. maloga vranca. Zahvaljujući prostranim vlažnim površinama i raznolikim močvarnim staništima, kao i povoljnim utjecajima sredozemne klime, Hutovo blato je tokom zime pogodno odmaralište za patke, liske i brojne druge ptice pristigle iz sjevernijih dijelova Europe.Godine 1995. Hutovo blato je zaštićeno kao park prirode ...

24.06.2005.

GRAD DANA - Derventa 2.dio

Opština Derventa ušla je u sastav srednjovjekovne bosanske države u 13. odnosno u 14. vijeku u okviru župa Usore na jugu te Ukrine i Glaža na sjeveru.Prilikom propasti te države 1463god.. U borbi sa Turcima,područije sjeverne Bosne a sa njim i Dervente ostalo je još šezdesetak godina u rukama mađarske države,odnosno banovine Jajačke i Srebreničke.
Kad su Turci 1521.g. zauzeli Beograd, i 1526.g. kod Mohoča pobjedili Ugarsku vojsku, put u Mađarsku i Hrvatsku bio je otvoren. Gazi Husrevbegu 1535.g. zauzeo Kastel Kobaš na Savi, a 1536.g. Kastrum Dobor na Bosni, cime je prostor Dervente ušao u tursku državu. Prvi put se naziv Derventa javlja u austrijskim izvorima 17.vjeku između Požarevačkog i Beogradskog mira (1718-1739). Derventa se spominje kao utvrđenje (palanka), koja je mogla nastati krajem 16.vijeku. Između dva rata osnovna privredna grana u opštini Derventa je bila poljoprivreda, koja se odlikovala ekstezivnošću. U ratarstvu je osnovni proizvod bio kukuruz,u voćarstvu šljiva,dok su osnovu stočnog fonda cinili goveda i ovce. U gradu su najrazvijenini bili zanatstvo, trgovina, nešto saobraćaja i industrija u začetcima. Bilo je dosta obućara, brijača, krojača, stolara, slastičara, piljara itd. Trgovina je bila sva u rukama privatnika, usitnjena i svaštarska uz veliki broj sitnih preprodavaca. Početkom ovog vijeka Derventa je već postala i bogato trgovačko mjesto, a njena okolina važila je kao jedan od najplodnijih krajeva tadašnje Bosne.
Nakon Drugog svjetskog rata u kome je život izgubilo oko hiljadu ljudi sa ovog područija i znatnih razaranja, Derventa osamdesetih godina dostiže vrhunac u svom razvoju i svrstava se u gornji dio ljestvice srednjih razvijenih opština u Bosni i Hercegovini.

23.06.2005.

PHOTO DANA - Kraljeva sutjeska

23.06.2005.

GRAD DANA - Derventa

Opština Derventa se nalazi na sjeveru Bosne i Hercegovine. Graniči se sa opštinama Bosanski Brod, Modriča, Doboj, Prnjavor , a na sjeveru je rijeka Sava koja predstavlja deset kilometara dugu granicu sa Republikom Hrvatskom. Na prostoru površine 517 kvadratnih kilometara u pedeset sedam sela i gradu Derventi, prije rata živjelo je 57 hiljada stanovnika. Područje opštine je pretežno ravničarsko.
Nadmorska visina od 113 do 164 metra. Geografski položaj i prirodne karakteristike područja opštine Derventa pružaju značajne mogućnosti za razvoj lovnog i seoskog turizma. Cijela teritorija bogata je divljači niskog lova, a obronci planine Motajice poznati su po srnećoj divljači. Kroz Derventu protiče rijeka Ukrina, koja je bogata ribom, a u ljetnim mjesecima popularno kupalište Dervenćana.


22.06.2005.

BH kuhinja 06

TELECI SIS-CEVAB za pet osoba
Sastojci:
750 gr teleceg mesa
500 gr. luka crnog
200 gr. masnoce
100 gr. kuhanog paradajza
20 komada cackalica
5 gr. bibera
15 gr. soli
1 dl. bijelog vina


Nacin pripremanja:
Telece meso oprati, izrezati na srednje komade ( kao za raznjice). Crni luk ocistiti, oprati i isjeci na komade kao i meso. Ovako isjeceno meso i luk nabosti na cackalice, tako da se nabode komad mesa, komad luka. Ovako pripremljene cackalice sloziti u posudu jednu pored druge, u jednom redu, te dodati masnocu. Paradajz pire, biber, so i vino izmijesati, pa razrijediti potrebnom kolicinom vode i preliti preko slozenog cevaba. Preliv treba da pokrije cevab. Tako spremljeni cevab staviti pod poklopcem na plocu ili u rernu da se dinsta dok meso ne postane mekano. Cevab sluziti zajednicki na ovalu ili odvojeno.

22.06.2005.

PHOTO DANA - Drvo k'o drvo

21.06.2005.

GRAD DANA - Olovo 2.dio

Naselje Olovo nastalo je prije vise od VI vjekova na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382 godine pod imenom Plumbum (lat.-Olovo) sto potvrdjuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi Olova. Tako u XIV i XV stoljecu Olovo je bilo poznati rudarski i trgovacki centar sa unosnom carinom. Sto zbog prestanka eksploatacije olovne rude, jos vise zbog krupnih historijskih dogadjaja, nacionalna struktura stanovnistva mjenjala se kroz protekla stoljeca. Najveci dio stanovnistva Olova krajem srednjeg vijeka cinili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini XIV vijeka, dakle u doba Tvrtka I u Olovu je sagradjen samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije Gospino Svetiste na Balkanu. Ovaj vjerski objekat i danas je stjeciste velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske. Dolaskom Turske u Olovu se povecava broj muslimanskog stanovnistva koje pocetkom XVI stoljeca gradi dzamiju na lokalitetu danasnjag naselja Gornje Olovo, a vec u XVII vijeku muslimani cine tri cetvrtine stanovnistva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Biostice-sto dolazi iz Knezine i Stupcanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljece plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u XX stoljecu. Razvoju Donjeg Olova , odnosno danasnjeg gradskog jezgra, nakon okupacije Austro-ugarske, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovici-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja pocetak planske eksploatacije bogatih olovskih suma, sto i danas predstavlja osnovni privredni resurs. Razvoju Donjeg Olova, odnosno danasnjeg gradskog jezgra, nakon okupacije Austro-ugarske, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovici-Olovo-Han Pijesak. Danas se opcina Olovo prostire na 408 kilometara kvadratne povrsine i ima oko 14 hiljada stanovnika.

21.06.2005.

PHOTO DANA - Vodopad - Bjelašnica

20.06.2005.

GRAD DANA - Olovo

Olovo je gradić smješten 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli.U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Ali Olovo je više od toga. Ono je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda. Dolazeći do Olova, možete proći kroz prekrasni kanjon rijeke Stupčanice, koji plijeni svojom ljepotom i izdvojenošću od ostatka svijeta. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko - ekreativnog centra "Aquaterm", spaja sa rijekom Biošticom, te zajedno sa njom formira Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima.

15.06.2005.

PHOTO DANA - Kupresko polje

15.06.2005.

GRAD DANA - Posusje 2.dio

Posuški kraj ima svoju izuzetno staru historiju. Na temelju arheoloških istraživanja utvrđeno je da u ovom kraju živio čovjek već u starijem kamenom dobu. Od najstarijih poznatih naroda ovdje žive Iliri, i to njihovo pleme Dalmati, koje su kasnije pokorili Rimljani. Slaveni se na ovo područje doseljavaju početkom 7. vijeka. U srednjem vijeku, u doba feudalnog uređenja, na području posuške općine postojale su tri feudalne župe: Posušje, Rakitno I Planina (područje Čvrsnice i Blidinja).
U pisanim dokumentima ime Posušje prvi put se spominje 1378. godine, drugi put se Posušje spominje 1403. godine u jednom dokumentu vezanom za trgovačke odnose Dubrovčana i Bosne. Posuški kraj je pao pod tursku vlast 1493. godine, koja je trajala do 1878, kada je turska okupacija zamjenjena austro-ugarskom. Do četrdesetih godina dvadesetog vijeka Posušje je bilo zaostalo, sa svega 6 četverorazrednih osnovnih škola, sa desetak učitelja, i svega ukupno 25 zaposlenih. U kasnijem razdoblju pedesetih godina, pristupilo se intenzivnijoj gradnji četverogodišnjih, osmogodišnjih, škola tako da je gotovo 100 posto djece obuhvaćeno osnovnoškolskim obrazovanjem. Takav brzi razvoj omogućio je otvaranje Gimnazije u Posušju , koja je kasnije zamijenjena strukovnim usmjerenjima. Otvarane su i radne organizacije primjerice Polivinil, Ukraskamen, Rudnici boksita i Tvornica kružnih pila. Posuška općina bogata je kulturnim spomenicima, među kojima se ističu stare gradine, stari putovi i nadgrobni spomenici-stećci. Nekropole stećaka ističu se u gotovo svim selima, a najmonumentalnija je ona na Ričini. U Gracu, udaljenom 7 kilometara od Posušja , u razdoblju od 1971-1976. godine otkrivena je konzervirana kasno-antička bazilika iz četvrtog vijeka. Narod ovog kraja pažljivo je čuvao i njegovao svoju kulturu, pa je narodna baština do danas dobro sačuvana.

14.06.2005.

PHOTO DANA - Sarajevo

14.06.2005.

GRAD DANA - Posusje

Danas općina Posušja zauzima površinu od 461 km² i prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. ima 16.570 stanovnika. Grad Posušje (675m nadmorske visine), smješten je na sjeverozapadnom dijeli Hercegovine, na raskršćju puteva Mostar-Split, te Mostar-Livno. Klima nije ista na cijelom području općine Posušje. Postoje naime mikroklimatske razlike koje su uvjetovane nadmorskom visinom i konfiguracijom tla. Na području Posuške općine mediteranska klima prelazi u planinsku. No s klimatskog gledišta ovo područje nije jedinstveno; postoje mikroklimatske razlike uvjetovane nadmorskom visinom i konfiguracijom tla. Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 11,3 stupnja celzija, a srednja ljetna 20,3. Najveći planinski vrh je Pločno na planinskoj ljepotici Čvrsnici. Ovo krško područje ima svoje zanimljivosti i prirodne ljepote: izvor Žukovice u Zagorju, Brinu, kanjon Ričine s neobično strmim i teško pristupačnim virovima, planinski masiv Čvrsnice sa zadivljujućim obroncima i raznim biljnim endemima, Masnu luku s nekoliko prekrasnih izvora. Kada je riječ o Blidinjskom jezeru, treba istaći da se ono nalazi na nadmorskoj visini od 1200m te da je nastalo u vezi s glacijalom Čvrsnice. Dugo je 1500m. Po obliku sliči trapezu. Dosta je plitko. Prosječna mu je dubina 2 metra. U njemu živi nekoliko ribljih vrsta : klen, oštruljak i podbijel. Zimi se jezero smrzne, led mu je često debeo do 80 cm. Cijelo područje oko Blidinjskog jezera proglašeno je prirodnim parkom.

13.06.2005.

PHOTO DANA - Kamen i voda

13.06.2005.

GRAD DANA - Gacko 2. dio

Gacko je po nadmorskoj visini je najuzdignutiji gorski dio Hercegovine, s prosjecnom nadmorskom visinom iznad 1000 metara. S Trebinjem, Bilećom i Nevesinjem čini istocnu oblast Hercegovine poznatu pod imenom Istocna Hercegovina. Od značajnih kulturnih događaja u Gacku, treba pomenuti Naučni skup istoričara koji se održava svake godine u posljednjoj sedmici mjeseca septembra. Dom kulture povremeno organizuje koncerte, pozorišne predstave i filmske projekcije. U ovom gradu, posebna pažnja se poklanja sportu. U gradu egzistiraju četiri kluba koji su se ove sezone takmičili na najvišem državnom nivou. Tu su košarkaški i fudbalski klub "Mladost", a postoji također i odbojkaški i karate klub, u koje je uvršten veliki broj djece, što je značajan pokazatelj da ovaj grad izrasta u veliki sportski centar. Ova opština ima sve preduslove za proizvodnju zdrave hrane, mesa i mesnih prerađevina, kao i mliječnih proizvoda. Nadaleko čuven gatački kajmak i sir torotan, kao i drugi specijaliteti zdrave hrane, idilične seoske kuće i druge etnografske i folklorne specifičnosti, pružaju mogućnosti seoskog turizma. Stoga bi prioriteti u ulaganja trebali biti okrenuti upravo zdravoj hrani koja ima visoku cijenu na svjetskom tržištu.

12.06.2005.

PHOTO DANA - Stjepan Grad

12.06.2005.

GRAD DANA - Gacko

Gacko je opština na jugoistoku Bosne I Hercegovine, zauzima površinu od 736 km kvadratnih i ima oko 11 000 stanovnika. Nadmorska visina grada je 940 m što uslovljava umjereno kontinentalnu klimu sa hladnim zimama i toplim ljetima.
Grad se u historijskim izvorima prvi put pominje u ljetopisu popa Dukljanina oko 1150 g. kao oblast koja je ulazila u sastav župe Podgorje, dok ga dubrovački pisani izvori navode od 1278.g.
Među istoričarima vlada podijeljeno mišljenje kako je Gacko dobilo ime: većina njih zastupa stav da naziv potiče od brda Gat koje se nalazi na obodu Gatačkog polja. Ovo mišljenje sačuvano je u narodnom predanju. Akademik Vladimir Ćorović je svojevremeno pisao da je Gacko dobilo ime po Gotima koji su kratkotrajno vladali ovim prostorima. Prvi tragovi naseljenosti datiraju još od starog Polelitika, što svjedoče tragovi nađeni na lokalitetima Ružina pećina. Na tim područjima postoje tragovi naseljenosti od strane Kelta, a kasnije i Rimskog carstva. U svojoj burnoj istoriji, ovaj grad je mijenjao gospodare: u prvoj polovini 14. vijeka, bilo je u sastavu Dušanovog carstva, potom 1465.g. pada pod vlast Osmanlija, a odlukom Berlinskog kongresa, u ovaj kraj ulaze austrijske trupe 1878.g. Iz ovog vremena datira i prvo vještačko jezero u BiH- Klinje, nazvano po toponimu "Klini", mjestu na kome je "uklinjeno". Površina jezera je 26 hektara. Akumulirano je od 1891. do 1896. izgradnjom kamene lučne brane, prve ove vrste na Balkanu.

11.06.2005.

PHOTO DANA - Gradacac

11.06.2005.

BH kuhinja 05

TELECI SIS-CEVAB za pet osoba

Telece meso oprati, izrezati na srednje komade ( kao za raznjice). Crni luk ocistiti, oprati i isjeci na komade kao i meso. Ovako isjeceno meso i luk nabosti na cackalice, tako da se nabode komad mesa, komad luka. Ovako pripremljene cackalice sloziti u posudu jednu pored druge, u jednom redu, te dodati masnocu. Paradajz pire, biber, so i vino izmijesati, pa razrijediti potrebnom kolicinom vode i preliti preko slozenog cevaba. Prelijev treba da pokrije cevab. Tako spremljeni cevab staviti pod poklopcem na plocu ili u rernu da se dinsta dok meso ne postane mekano. Cevab sluziti zajednicki na ovalu ili odvojeno.
SASTOJCI
750 gr teleceg mesa, 500 gr. luka crnog, 200 gr. masnoce, 100 gr. kuhanog paradajza, 20 komada cackalica, 5 gr. bibera, 15 gr. soli, 1 dl. bijelog vina

10.06.2005.

PHOTO DANA - Troglav

09.06.2005.

GRAD DANA - Ljubinje

Područje koje pripada Opštini Ljubinje smješteno je na jugu Bosne i Hercegovine, između područja opština Trebinje, Bileće, Stoca, Neuma i Ravnog. Ima površinu od 326 km2 te u njoj trenutno živi nešto manje od 5000 stanovnika. Ljubinjski kraj je odavno naseljen, a samo naselje Ljubinje se u dokumentima spominje već krajem 14.i početkom 15.vijeka. Ovim područjem prolazili su trgovački putevi koji su vodili od Dubrovnika i doline Neretve prema sjeveru i istoku. Područjem Opštine dominira uticaj mediteranske klime, a ona u brdskom dijelu ima karakteristike umjerene kontinentalne klime. Područje bilježi izrazito visok prosječni godišnji nivo padavina, kao i izrazitu osunčanost tokom čitave godine. Tradicionalna ekonomija na ovom prostoru, koje nema u izobilju ni obradive zemlje a ni vode, zasnivala se na stočarstvu i proizvodnji duhana. Ratne i tranzicione teškoće su u posebno težak položaj dovele nekad društvena, zatim državna, zatim vaučer privatizovana preduzeća koja su u Ljubinju zapošljavala oko 900 radnika. Turistička djelatnost je sasvim nerazvijena. Među turističkim motivima treba istaknuti srednjovjekovne nekropole: Dubočica, Premilovo polje, Ubovsko, Bančići, Žrvanj, Spomenkrst na Miljanovićima i dr.

09.06.2005.

PHOTO DANA - Igman

07.06.2005.

BH kuhinja 04

AŠČINICA
Na prostorima Bosne duboko je razvijena tradicija ugostiteljstva, i do današnjih dana su se održali objekti sa, takoreći posebnom namjenom, i jasno profilisanom tradicijom vezanom za služenje hrane. Prema tome, ovde se moramo osvrnuti na tradicionalno ugostiteljstvo Bosne. Aščinice kao zasebne objekte Sarajevo je, vjerovatno, imalo već krajem XV ili početkom XVI vijeka, jer u Isabegovoj musafirhani je radio aščija (oko 1492. godine). U pisanim dokumentima aščinice se spominju u XVI i XVII vijeku u Foči (1600. godine), u Banja Lluci (1630. godine), itd. (H. Kreševljaković, Esnafi i obrti u BiH, III - IV).
Kako je izgledala tradicionalna aščinica u Bosni danas je teško reći, jer se ne zna prava oprema ašcinice, pošto o tome nema autentičnih pisanih izvora. U ostavinskim popisima aščinica u Sarajevu iz 1770. i 1815. godine, pored ostalog, nalaze se slijedeći predmeti:

odžak-kazan
10 raznih zemljanih tava
1 kasatava
kandilj
više mahrama
tri šiša za čevab
drvena sinija
setilj za pravljenje kadaifa

07.06.2005.

PHOTO DANA - MOSTAR - Stari most

07.06.2005.

GRAD DANA - Buzim 2.dio

Živopisan gradić Bužim, najmlađa je i najmanja Općina Unsko-sanskog kantona. Bužim je bio srednjevjekovni grad i utvrda, a uz to je slovio i za plemićki grad. Uz tvrđavu egzistira i najstarija drvena džamija na Balkanu. Za ljubitelje planinarenja, svježeg zraka i visine, preporučuju se izleti na proplanke Ćorkovače i Radoča. Iako nemaju rijeku, bužimljani su ponosni na izvorište ljekovite vode Svetinja. Izvorište se nalazi 12 km istočno od Bužima, nadomak starog grada Čavnika. Voda se prema tvrdnjama ovdašnjeg stanovništva, u određeno vrijeme godine, u mjesecu maju, zahvata sa izvora i nakon 24 sata upotrebljava za liječenje vida. Ako odlucite da vikend provedete na Ibret izvoru - Svetinja, tom najcudnijem prirodnom fenomenu u nasoj domovini, u okruzenju autenticnog prirodnog ambijenta, dozivjet cete nesto sasvim novo, a vas aktivni odmor bice potpun. U oskudnom vodenom prostranstvu ističe se vještačko akumulaciono jezero. Prirodni ambijent u kojem je formirano, više je nego izuzetna i izazovna zelena oaza. Udaljeno desetak kilometara od Bužima, jezero je prosječne dubine 3 metra i ima svojsta protočnog jazera. Putnici Namjernici, smještaj mogu potražiti u hotelu Radoč. Grad je u perspektivi izletničkog, lovnog, ribolovnog i seoskog turizma. Od svega ovog Bužimljani su izgradii kult autenticne bosanske duhovnosti koja izrazavanje u svojoj kuturi stalno dovodi u harmonicni sklad sa prirodom.

06.06.2005.

PHOTO DANA - Maketa Starog mosta - Istanbul

06.06.2005.

GRAD DANA - Buzim

Opstina Buzim nalazi se na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Granici se sa opstinama: Bos. Krupa (sa istoka), Cazinom (sa juga), Vel. Kladusom (sa zapada i sjevera) i sa opstinom Dvor na Uni Republika Hrvatska (sa sjeveroistoka). Podrucje Opstine je brdovito. Podrucje buzimske opstine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana u ove krajeve. U pred tursko doba stanovnistvo ovog podrucja bavilo se zemljoradnjom, stocarstvom, vadenjem i taljenjem ruda i trgovinom. Postojanje kovnice novca u 14. stoljecu govori da je trgovina za ondasnje prilike bila razvijena. Buzim je bio srediste trgovine ovog podrucja sve do dolaska Omer-pase Latasa. Stari grad Buzim bio je utvrda a oko njega su bila naselja. Stari grad lezi na nadmorskoj visini 325 metara. Bio je jedan od najvecih gradova u Krajini, a cuvali su ga dizdari i strazari. Branjen je puskama i topovima. Na ovom velikom srednjovjekovnom zdanju isticu se donzon kule, puskarnice, odaje tamnice, bastioni i tabije (bedemi, utvrde) sa ostacima zidova stare dzamije. Grad je renesansna gradevina koja je bila vojna utvrda i plemicki dvorac. Ispod grada nalazi se drvena dzamija sa drvenim minaretom, sagradena u 18. stoljecu, za koju se smatra najstarijom drvenom dzamijom na citavom Balkanu. Danasnji Buzim u prvoj polovini 14. stoljeca zvao se Cave, odnosno Buzim (In Cave alias Buzim). Buzim kao utvrda i naselje pod tim imenom spominje se u pisanim materijalima 1334. godine, te je sve do danas zadrzao taj naziv.

05.06.2005.

PHOTO DANA - CVRSNICA - Hajducka vrata

05.06.2005.

GRAD DANA - Ljubuski 3. dio - Rijeka sa 9. imena

Rijeka Trebižat duga je od svojega izvora u Peć-Mlinima do ušća u Neretvu u Strugama 50 km. Ona je nastavak toka od Posušja (Tribistovo, kota 903), tako da je de facto susrećemo pod devet imena: Culuša - Ričina - Brina - Suvaja (Posušje) - Matica - Vrlika (Imotski) - Tihaljina - Mlade - Trebižat (Ljubuški). Tihaljinom se naziva riječni tok od izvora u Peći do Greblja na Mladima (Veliki most). Odatle pa do Parila kraj Otoka zove se Mlade, po narodnoj legendi da se pomlađuje iz izvora Klokun u Klobuku. Od Parila pa do Jegetine, gdje je ušće Vrioštice zove se Prokop. Neki razlikuju dva toka: Stari prokop i Kanal ili Prokop. Od Jegetine pa do ušća zove se Trebižat. U narodu se čuje jednostavno Rika. Rijeka Vrlika u Šajinovcu ponire. Međutim, izvor Tihaljine prima još neke druge vode uz one vrličke. U Tihaljinu u Peć - Mlinima utječu i vode kroz umjetni tunel ispod brda Petnik, izgrađena 1946. Izvor rijeke Tihaljine u zaseoku Peć - Mlini (Drinovci) slikovit je: voda kulja iz pećine podno crvenkastih vapnenačkih stijena (Cvitanjske stine) visokih 150 metara. Prostor Peći u obliku potkovice jedinstven je kraj. Niže od izvora u Peći nekoć je radilo sedam mlinica i isto toliko stupa. Više je izvora na području Tihaljine: Bartulovo vrilo, Jurića vrilo, Rašića vrilo, Modro oko, Nenač, te manjih potoka: Jakšenica, Nezdravica i Dunaj. Više izvora Tihaljine je Ravlića pećina (zvana još i Kostrešova pećina, prema harambaši Kostrešu), gdje su otkriveni tragovi boravka ljudi iz mlađega kamenoga doba. Rijeka Mlade stvorila je na svojemu toku slap Koćušu u Veljacima. Nakon što iziđe iz ravnice riječna matica nailazi na prepreke - čvrste vapnenačke stijene - te se obrušava s visine 10 - 12 metara na širini od 30 metara. Ovaj slap nema većih oscilacija u količinama vode tijekom godine poput Kravice. U blizini slapa su mlinovi i stupe, od kojih neki i danas rade. U Vitini ispod brda Zelengore vrelo rijeke Vrioštice izbija podno vapnenačke litice. Voda Vrioštice bistra je i hladna (temperatura je stabilna 11 - 12 C). Protok vode varira od 0, 815 - 4,4 m/sec. Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, tri km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijetkost. Visina slapa kreće se od 26 - 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara. Preko sedronosna sloja od dna do vrha slapa izrasla je trava, mahovina i lišajevi. Uz slap su nikle konopljika, smokve i topole. Nekada su uz slap bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna. Za stvaranje slapa najzančajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom vapnencu koji se stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako slapove (uz Trebižat takve slapove pravi i Pliva te Krka). Sedra je karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom (CaCO3). Zanimljivo je reći da su poduzetnici Jelić i Srinčić 1905. predali zahtjev austro-ugarskoj vlasti da im se ustupi slap Kravica za gradnju pogona za preradu pamuka i jute. Još su zanimljiva i vrela rijeke Studenčice, pritoka Trebižata.

04.06.2005.

PHOTO DANA - Janski otoci

03.06.2005.

GRAD DANA - Bugojno 2. dio

Rudno bogatstvo i obilje plodne zemlje u skopaljskoj dolini su bili glavni razlozi za naseljavanje drevnih naroda na ove prostore. Najraniji pronalasci koji svjedoce o postojanju neke vrste naselja u ovim krajevima datiraju cak do 3000. godine prije nove ere. Na ovim iskopinama pronadjene su dvije grivne i dvije mamuze iz desetog stoljeca. Pronadjeni su ostatci naselja Ilirskog plemena Sardeti na Gomilama kod sela Karadze. Naseljivanje Ilirskih plemena na ovim prostorima predpostavlja se na period oko 700 godina prije nove ere. Ad Matricem, je Rimski naziv vojnicke utvrde koju su oni utvrdili na ovim prostorima kako bi zastitili jednu od vaznijih raskrsnica rimskih puteva koji su vodili iz Dalmacije i Hercegovine za Srednju Bosnu i Panoniju. Ostatci starih rimskih puteva se mogu i danas vidjeti. Ocuvana kaldrma, dio puta sa Kupreske visoravni prema Prensi (Pruscu) je jedan od takvih puteva. Ostatci keramike, stakla i metalurgije Rimskog vremena mogu se naci na Gradini, pored sela Sultanovici u blizini Bugojna. Tokom srednjeg vijeka, kraj oko Gornjeg Vakufa imao je veliki broj utvrda i gradova bosanske vlastele. U dolini rijecice Gracanice nalazio se Susid, kraljevski gradic. Susid se nalazi kod sela Kordica. Susid se spominje po prvi put 1410. godine kada ga je Hrvoje Vukcic zajedno sa nekim drugim naseljima prodao nakon pokora ugarskom kralju. Turci su dosli u ove krajeve nakon poziva Hrvoje Vukcica, tadasnjeg vladara Skopaljske doline. Susid se odrzao kao utvrda dugo u tursko doba. Susid je napusten 1833. godine. Pod Turskom vlascu ovi prostori ulaze u Sandzak Klis. Austro-Ugarska kraljevina osvaja Uskoplje i donosi razvitak. Nova vlast je uspostavljena u Bugojnu kao centru regije. Sa zavrsetkom I svjetskog rata, Bugojno ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije, a da bi realan prosperitet dozivjelo krajem II svjetskog rata. Bugojno izrasta u privredni i politicki centar Gornjevrbaske regije koja je imala preko 100,000 stanovnika. U posljednje dvije decenije Bugojno se svrstava medju najrazvijenijim gradovima Bosne i Hercegovine. Po popisu iz 1991. godine opcina Bugojno je imala skoro 47,000 stanovnika od cega je u samom gradu zivjelo 22, 000 stanovnika.

02.06.2005.

PHOTO DANA - TRADICIONALNA BOSANSKA KUCA - TRAVNIK

01.06.2005.

BH kuhinja 03

BOSANSKI LONAC PO DURANOVICU
Sastojci: 200 dkg govedjeg mesa protkanog sa masnocom, 200 dkg krompira, 40 dkg mrkve, 20 dkg bijele zeleni, 50 dkg crnog luka, 5 dkg bijelog luka, 50 dkg svjeze babure, 50 dkg plavih patlidzana, 80 dkg svjezeg paradajza, 2 dcl bijelog vina, so, biber u zrnu, paprika.

Govedje meso isjeci na krupne kocke (tri do cetiri kocke po porciji). Sve povrce ocistiti,oprati i isjeci na krupne kocke (kao i meso), sve staviti u vecu serpu (i meso i povrce), dodati vino, soli po ukusu, biber u zrnu, aleve paprike, jedan karanfilic, lagano izmjesati, sloziti u zemljani lonac (moze i obicni), naliti hladnom vodom, povezati pergament papirom, prokuhati na stednjaku, a zatim peci u pecnici dva do tri sata (zavisno od starosti mesa).
Servirati u sahanu sa poklopcem, a najbolje bi bilo u male zemljane loncice za svaku osobu.

01.06.2005.

PHOTO DANA - Zalazak sunca - Bos. Grahovo

01.06.2005.

GRAD DANA - Sanski Most 2.dio

Povoljan geografski i klimatski polozaj uvjetovao je da je ovo podrucje bilo nastanjeno jos od predhistorijskog doba. Ispitivanjem ovog terena utvrdjeno je 18 predhistorijskih lokaliteta, 19 iz doba rimske dominacije, a iz srednjeg vijeka 20 lokaliteta. Brojnost lokaliteta sa ostacima materijalne kulture stanovnika pokazuje da je ovo podrucje bilo nastanjeno u kontinuitetu skoro 4000 godina. Izvanredni nalazi keramike, kostiju, zeljezni i bronzani objekti, nakit, nozevi, pinceta, zeljezni kopljeni siljci, ostaci stambenih objekata, nekropola ravnih grobova, svjedoce da je podrucje Sanskog Mosta u periodu od VI. stoljeca p.n. e. nastanjivalo pleme Mezeja, kojeg spominju i anticki izvori. Prema istrazivanjima i do sada utvrdjenim naucnim cinjenicama, Mezeji su bili mocno i snazno pleme sa utvrdjenim gradom kao rudarskim centrom koji se zvao Splonum, a nalazio se na rijeci Sani. Vidljivi ostaci materijalne kulture su srednjovjekovni gradovi i nekoliko nekropola sa steccima. Zupa Sana prostirala se oko srednjeg i donjeg podrucja rijeke Sane sve do njenog utoka u Unu. Znacajan srednjovjekovni grad na podrucju sanske opcine je grad Kamengrad. Pripadao je zupi Sana, a bio je u vlasti knezova Babonica Blagajskih, cije je sjediste bilo u gradu Blagaju, desetak kilometara od usca Sane u Unu.Vjerovatno su ga i sagradili knezovi Blagajski. Prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1374.godine. Osmanlije su ovaj grad zauzeli 1463. godine, kao i tvrdi grad Kljuc. Iz strateskih razloga Kamengrad je veoma dobro utvrdjen vjerovatno zato jer je bio pogodniji za odbranu. Sam grad je smjesten na nepristupacnom kupastom brdu. Uporedjujuci objavljena dokumenta dolazimo do zakljucka da se naselje koje je danes izraslo u grad Sanski Most, u srednjem vijeku zvao Sana, u Osmanskom periodu ili bolje receno u periodu od XVII do XIX stoljeca nazivao Vakuf ili Kulen Vakuf, da bi iza austro-ugarske okupacije sasvim preovladao naziv Sanski Most. Austro-ugarska je zapocela okupaciju 29 jula 1878 godine. U Bosanskoj krajini su vodjene najzesce borbe. Nakon zauzeca Kljuca 8. septembra uslijedilo je zauzimanje Sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada. Prema jednom popisu iz 1910. Sanski Most je imao povrsinu 1017 km?, dvije gradske opcine (Sanski Most i Stari Majdan) te 38.422 stanovnika. toku drugog svjetskog rata ovaj kraj je pruzio ostar otpor fasistima. Od znacajnih datuma u ovom periodu izdvaja se Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu 30.06.-02.07. 1944 . Prema statistickim podacima u sanskom kraju za vrijeme ovog rata bilo je 3.605 žrtava.

Bosna i Hercegovina
BROJAC POSJETA
548729
TRENUTNO: online

KALENDAR/ARHIVA
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Click for Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Forecast
BH INFO

BH TURIZAM
Među najznačajnijim turističkim destinacijama pojavljuju se banjski i planinski centri, centri vjerskog turizma i centri kontinentalnog turizma. Pregled istih se daje u narednom tekstu.

Banjski centri:
· Fojnica,
· Kiseljak,
· Sarajevo,
· Olovo,
· Tuzla,
· Teslić i
· Srebrenica.

Planinski centri:
· Igman,
· Bjelašnica,
· Jahorina,
· Vlašić i
· Kupres.

Centri vjerskog turizma:
· Međugorje - Čitluk,
· Jajce,
· Prusac.

Centri kontinentalnog turizma:
· Sarajevo,
· Tuzla,
· Zenica,
· Banja Luka.
· Mostar,
· Hutovo Blato,
· Bugojno,
· Travnik,
· Tešanj,
· Ostrožac na Uni,
· Jezero Jablanica,
· Jezereo Modrac,
· Boračko jezero
· Neum,
· Višegrad,
· Tjentište-Zelengora.


BH GEOGRAFIJA

BH KULTURA
[color=darkblue][i]Pitao tako jednom jednog vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta,
Odakle je ta
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti.
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš
jedna zemlja imade
I posna
I bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna
---------------
---------------
Prije osam stotina ljeta...
Na početku svijeta,
Osvanuo divan dan.
Dobro jutro Kulin Bane...viče narod na sve strane.
Dobro jutro,
Dobar dan...odgovara Kulin Ban.
Kao da je Sudnji dan.
Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna čeka dane.
Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.
Kada dođu teški dani - nikom neće teže biti,
A kad dođu dani sreće - nikom bolje biti neće,
Reče mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.
Od Kulina Bana... ...pa do današnjeg dana. [/i][/color]

BH BLOG PORUKE


BH BLOG GLASANJE


Klikni za Upis/Pregled

UPIS/PREGLED


STATISTIKA
flash game

KONTAKT
email: bih_blog@yahoo.com

BH HISTORIJA
HISTORIJAT
Bogata istorija Bosne i Hercegovine pokazuje jedinstvenost drzave kojoj cetiri religije (Judaizam, Katolicizam , Pravoslavlje i Islam ) svaka ponaosob, daju svoj doprinos u izgradnji specificne civilizacije. Medjusobni utjecaj i jedinstvo razlicitih kulturnih i prirodnih vrijednost na relativno malom prostoru rezultirali su time da je Bosna i Hercegovina uvjek imala svoj specifican politicki, kulturni ekonomski subjektivitet kroz istoriju.

Drzava Bosna prvi put se pojavljuje u X stoljecu prostiruci se u tom periodu od rijeke Drine na istoku pa sve do Jadranskog mora. Tokom ranog srednjeg vijeka Bosna je bila na udaru Vizantije, Madjarske i susjednih drzava Hrvatske i Srbije koje su pokusavale na njen racun da vrse prosirivanje svog politicki i religijski utjecaj. Za vrijeme vladavine Kulina Bana (1180-1204), Bosna je bila nezavisna medjunarodno priznata drzava. U to vrijeme njeni susjedi pokusavaju da uniste Bosansku crkvu (Bogumile), nastalu na razmedju izmedju Katolicizma i Pravoslavlja. Bosanska crkva dala je svoj doprinos u razvoju specificnog duhovnog ambijenta u Bosni tokom tri stoljeca u kojima je Bogumilstvo predstavljalo dominantnu religiju u Bosni.

XII STOLJECE
Tokom XII stoljeca Bosanska drzava je bila izgradjena na parlamentarnom principu sa specificnim politickim i vjerskim odnosima. Sa krunisanjem Kralja Tvrtka I (1377), Bosna postaje kraljevina, a takodjer za vrijeme njegove vladavine (1353-1391) Bosna dostize i svoju maksimalnu povrsinu rasprostiruci se od rijeke Save na sjeveru pa sve do otoka Korcule i Hvara, te od Zrmanje i Knina na zapadu do Sjenice i Lima. Vladajuca dinastija u srednjovjekovnoj Bosanskoj drzavi bii su Kotromanici.

PERIOD OTOMANSKE VLADAVINE
XV stoljece obiljezava dolazak Otomanske imperije na prostore drzava Balkana pa time i Bosne. Bosna potpada pod Tursku vlast 1463. godine, kada je Sultan Mehmed Osvajac osvojio grad Bobovac i time prekinuo vladavinu dinastije Kotromanica. Turci su na prostoru Bosne uspostavili "Bosanski Sandzak". Od 1580. godine u Bosni je uspostavljen Pasaluk kao forma teritorijalne i politicke organizacije unutar Otomanske imperije. Dolazak Turaka sa sobom je donio mnoge promijene u bosanskom drustvu. Veliki dio Bosnjaka prelazi na Islam, izgradjuju se novi gradovi u orijentalnom stilu, dolazi do promijena i u ekonomskoj organizaciji drustva. Bosnjaci ucestvuju u ratovima koje je Otomanska imperija vodi na teritoriji zapadnog Balkana i centralne Evrope. Nakon velikog Beckog rata (1683-1699) i neuspjeha Otomanske vojske da zauzme ovaj grad, Bosna postaje zapadna provincija Otomanske imperije. Karlovackim mirovnim ugovorom (1699.) potvrdjene su istorijske granice Bosne na sjeveru, zapadu i jugu. Tokom XVIII i u prvoj polovini XIX stoljeca Bosanci vode odbrambene ratove protiv Austrije i Venecije, u isto vrijeme zahtijevaju autonoman status u okviru Otomanske imperije. Javljalo se vise pobuna protiv turske vlasti kao sto je pokret Husein-kapetana Gradascevica (1831-32), koji je konacno ugusen vojnom intervencijom Omer-pase Latasa. Taj poraz bosanskih begova imat ce duboke historijske konsekvence. Reforme koje su sprovodjene 1860 godine daju Bosni izvjestan stepen autonomije

PERIOD AUSTRO- UGARSKE
Nakon pobune krscana 1875.-78. i velike "Istocne krize" Berlinski kongres (1878.) daje mandat Austro-Ugarskoj monarhiji da okupira Bosnu. I pored velikog otpora stanovnistva, uglavnom od strane Bosnjaka, Austro-Ugarska uspijeva da uspostavi svoju vlast u Bosni, ostavljajuci zemlju kao "Corpus separatum" u okviru svojih istorijskih granica. 1908. godine Austro-Ugarska je izvrsila aneksiju Bosne, cime Bosna i zvanicno postaje dio Austro-Ugarske monarhije. U Bosni je uspostavljen Parlament 1910. god. koji je ukljucivao predstavnike sva tri naroda u Bosni. Period vladavine Austro-Ugrarska takodjer donosi velike ekonomske i kulturne promjene.

Krajem prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina biva izdvojena iz sastava Habsburske monarhije od strane njenog Nacionalnog Parlamenta i zajedno sa Hrvatskom, Slovenijom i Srbijom ulazi u sastav novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

IZMEDJU DVA SVJETSKA RATA
Na osnovu Vidovdanskog ustava Bosna je zadrzala svoju cjelovitosst unutar Kraljevine SHS sve do obaranja ovog ustava 1929. god. Nakon toga teritorija Bosne je podjeljena na cetiri dijela. 1939. godine po sporazumu Cvetkovic-Macek jedan dio teritorije BiH je ukljucen u sastav banovine Hrvatske

DRUGI SVJETSKI RAT
Nakon raspada Jugoslavije (1941.), Bosna i Hercegovina podpada pod vlast NDH (Nezavisne Drzave Hrvatske) na demarkacionoj liniji izmedju italijanske i njemacke okupacione zone. Tokom II svjetskog rata u BiH se javlja jak antifasisticki pokret. U novembru 1943., Zemaljsko Antifasisticko Vijece Narodnog Oslobodjena BiH (ZAVNOBIH) je donijelo odluku kojom se potvrdjuju granice BiH. Prema odlukama sa prvog zasjedanja ZAVNOBIH -a, BiH je kao nedjeljiva cijelina, ravnopravnih naroda i gradjana koji u njoj zive. U Jugoslovenskoj federaciji, Bosna i Hercegovina je bila jedina republika koja je bila definirana na osnovu svog istorijskog postojanja (za razliku od drugih koje su predstavljale uglavnom novouspostavljene nacionalne zajednice.

SUVERENITET
U procesu dezintegracije Jugoslavije, nakon visestranackih izbora 1990. godine i nakon gradjanskog referenduma (provedenog od 28. februara do 1. marta 1992) Bosna i Hercegovina je proglasila svoju neovisnost u svojim istorijskim i medjunarodno priznatim granicama. Na osnovu rezolucije broj 755 Vijeca sigurnosti Ujedinjenih Nacija 20 maja 1992. godine Bosna i Hercegovina je i medjunarodno priznata kao nezavisna drzava.